Poruka je vrlo jednostavna: čuvati možemo samo ono do čega nam je stalo, ili preciznije – ono što volimo. A ono što volimo, veli jedan američki pjesnik, to postanemo, dijelimo njegovu prirodu. Bez te identifikacije, bez takvog odnosa, ne možemo sačuvati ni cipele koje nosimo, a kamoli planet na kojem živimo i kojeg smo samo jedan mali dio.

Ono što je meni kao čitateljici ostalo bitno od ovih knjiga jest zapravo iskustvo književnosti kao identiteta i kao načina života. Kao netko tko stalno propituje i samo pisanje, ali i književne autoritete, ove dvije knjige ('Manifest' i 'Kad ptica prestane voljeti') dale su mi dragocjen uvid u živote (koji jesu neodvojivi od književnosti) dvije autorice koje su živjele slobodno, ne pristajući na kompromise...

U nastavku slijedi preporuka za slikovnice koje mogu biti dobar poligon da djecu osvijestimo o važnim temama ali i da ih priviknemo na prave umjetničke sadržaje i pokušamo odmaknuti od komercijalnih klišeja kojima smo okruženi sa svih strana. Djeca će doživjeti budućnost koju mi nećemo vidjeti, i moraju biti kreativna, otvorena promjenama i novim načinima razmišljanja.

Jasno joj je da je u promjeni pristupa učenju i poučavanju, kao i u promjeni stava mladih prema učenju, jedan od najvažnijih zadataka trajno pružati potporu budućim i sadašnjim učiteljima od kojih se traži da razviju nove vještine za 21. stoljeće te da postanu sposobni upravljati projektima utemeljenima na fenomenima.

Memoari su sklizak žanr jer o životu autora često mogu otkriti mnogo više nego što je autor to htio ili što bi o njemu otkrili biografi, službeni i neslužbeni. Nerudini memoari uzbudljivo su štivo puno originalnih likova, piščevih prijatelja, kolega i znanaca (...) U oči, međutim, bodu ljudi koje Neruda ne spominje, a morao bi.