Hawking uspoređuje suvremeni brzi razvoj umjetne inteligencije s razvojem nekih drugih izuma upozoravajući na to kako bismo u budućnosti koja je na neki način već tu, kad je riječ o moćnim tehnologijama, kao što su nuklearno oružje, sintetička biologija i umjetna inteligencija, trebali planirati unaprijed, a ne gasiti požare nakon što nastanu.

Poruka je vrlo jednostavna: čuvati možemo samo ono do čega nam je stalo, ili preciznije – ono što volimo. A ono što volimo, veli jedan američki pjesnik, to postanemo, dijelimo njegovu prirodu. Bez te identifikacije, bez takvog odnosa, ne možemo sačuvati ni cipele koje nosimo, a kamoli planet na kojem živimo i kojeg smo samo jedan mali dio.

Ono što je meni kao čitateljici ostalo bitno od ovih knjiga jest zapravo iskustvo književnosti kao identiteta i kao načina života. Kao netko tko stalno propituje i samo pisanje, ali i književne autoritete, ove dvije knjige ('Manifest' i 'Kad ptica prestane voljeti') dale su mi dragocjen uvid u živote (koji jesu neodvojivi od književnosti) dvije autorice koje su živjele slobodno, ne pristajući na kompromise...

Djeca osjećaju kad su odrasli anksiozni, čak i ako pred njima ne govore da su zabrinuti. Još se nismo oporavili od dugotrajne pandemije, koja nam je sve poznato okrenula naglavačke. Nismo se oporavili ni od potresa koji nam je ostavio ozbiljne kolektivne posljedice. Posljednjih je mjeseci napad na Ukrajinu sa sobom donio novi val strahova i strepnji.

Koloplet međudjelovanja i međuovisnosti sve nas čini sastavnim dijelom jednog planeta – Zemlje. Plavo-zelena kuglica u svemiru naš je jedini dom, a mudri su narodi već odavno spoznali povezanost i neraskidivost svega što nas okružuje, kako u blizini, tako i u nedokučivim daljinama. Naš planet tek je veliko globalno selo.