Jedina istina ovoga romana implicitna je sumnja okupljena oko riječi kojima se nastoji prikazati emociju kojom se može iskazati ono neiskazivo. Prepletanjem tri sudbine (liječnika, mlade Bosanke i starijeg mirovnjaka) prikazuju se njihove osobne borbe s demonima rata. Malo se nategnutom stoga čini ona liječnikova „uljuljana u stvarnost“, ali to ne umanjuje čistu emotivnost kojom je natopljena naracija...

«Anastasia» je roman u kojem se izmjenjuju i sklapaju prilično oprečne dionice – tipične birtijaško-frajerske «stvarnosne» epizode, «meke» ljubavne scene u kojima se na trenutke mijenja i pripovjedačka vizura, psihoportreti, zaokružene priče koje ispisuje glavni akter, a sve su one, nekada slabijim a nekada vrlo snažnim intenzitetom sučeljene s povijesnom pričom o opsadi i osvajanju Carigrada,...

Nakon poezije i reportaža, političkih eseja i proze, Paterson se okušao i u komediji, a ovaj je roman ujedno i njegov prvi pokušaj za širim priznanjem. "Kuhanje s Fernet Brancom" odlična je satira. Paterson ne piše izravno o toj kičizaciji lokalne autohtonosti. Roman nema ideološkog ekstrakta. Nema čak niti izraženijeg globalističkog konteksta. Sve što se treba reći, plasira se kroz humor. Onako,...

Milinović se vraća, ne mijenjajući puno od isprobanog recepta ne samo kad je riječ o žanru, već i strukturi romana. Novi je roman «složen» na vrlo sličan način – dvije pripovjedne perspektive, Nikole Seljana, vojnog atašea u Izraelu i Josipa Krnelića, pomoćnika Ministra obrane u Zagrebu, u početku su nadopunjene i trećom, vozača kamiona uhićenog negdje u ludilu Sjevernog Iraka i optuženog za...

Riječ je o intimnom sloju zapisa u kojemu autorica identificira sebe unutar vlastite osjetljivosti. Prostor kojim se kreće (Zagreb, Korčula, Rovinj), osobe s kojima komunicira (Stančić, Viculin, Krleža, Bela, Ristić, Šoljan, Kaštelan...), glazba koju sluša (Aznavour) samo su dio ove izuzetne biografije njezinih čuvstava koje je uporno zadržavala ispod površine svojih proza pišući u njima uvijek o...

Čini se kako je Dumančić pisanjem „Izjednačenja“ žarko želio čitateljima pripomoći u traganju za izlaskom iz piramide životnih zabluda, u traganju za osobnom tišinom, za razgovaranjima koja ne čine „isprazni govori“, za pričom koja može „zarobiti i privezati uz meki, putenošću natopljeni divan“. Pripovjedač tada nastoji različitim intertekstualnim meandrima oblikovati gotovo snovito...