Bez Hitlera Treći Reich ne bi bio moguć, kao što je nakon njegove smrti i iščeznuo poput noćne more, temeljna je misao zbirke životopisa i psihograma šestorice visoko rangiranih aktera tragičnog razdoblja Hitlerove diktature. Ali, on se ne svakako ne bi održao ni bez "palikuće" Josepha Goebbelsa, "drugog čovjeka" Hermanna Göringa, "izvršitelja" Heinricha Himmlera, "zamjenika" Rudolfa Heßa, "arhitekta"...

Blažević po svojoj unutarnjoj vokaciji nije bio sklon velikoj medijskoj pompi, pa je njegov književni rad - od kojeg bi neki drugi, sa sličnom biografijom, posve sigurno napravili barem nekoliko «eventa» - ostao u većoj mjeri nezapažen i ruban. Kako sam imala sreću i osobno ga poznavati, znam s koliko je samozatajnosti i skepse uopće pristao na objavljivanje svojih priča, pa i spomenute autobiografije,...

Danas nema velikih ideja. Nitko ne zna kako će svijet izgledati za pedeset godina, i nitko nema viziju budućnosti. S druge strane XIX stoljeće je bilo doba idealista, vizionara i „luđaka“. Vrijeme proroka. Odricanja na koja su oni bili spremni nespojiva su sa suvremenim umjetnicima i društvenim aktivistima. Suočena s klasnim, rodnim, i rasnim nepravdama Flora Tristan se odriče zadane društvene uloge...

I u literaturi ženski alkoholizam predstavlja određeni tabu. „Raj“, škotske autorice A.L. Kennedy, prema nekim je izvorima prvi roman o ženskom alkoholizmu nakon „Nightwooda“ Djune Barnes iz 1936. godine. Kod muških pisaca je, naravno, stvar drugačija. Tu postoji čitav žanr romantičnog alkoholičarskog mačizma: Bukowski, Hemigway, Hammet... Cijela biblioteka o mizeriji života i uzvišenosti...

Tipična ishrana pojedine zajednice, njeni specifični okusi i ukusi, odbojnosti i preferiranja, mogla bi se rezimirati Nabhanova kulinarska Odiseja kroz prostor i vrijeme, zapisana je u velikoj mjeri u genetskom kodu njenih pripadnika, uvjetovana životnim navikama i kulturnim tradicijama, mahom kako bi se očuvalo zdravlje i izbjegle pogubne boleštine, dok je suvremeno zanemarivanje te duboke biološke istine...

Gjoni dobro zna da na početku čitatelja treba uvući u priču, pa mu postavlja, kako sama kaže, «udicu» u formi kriminalističke inicijalne situcije - bečki suteren, dvoje mrtvih i jedna nestala djevojka, a roman koji slijedi prijevod je spisa pronađenih kod gospođe koja se zatekla u suterenu pri dolasku policije i izjavila «alles im Roman». To «sve u romanu» izimno je digresivna priča, ispripovijedana...