Prvo se moram i sama upitati zašto sam tako iskomplicirala knjigu i zašto nema slika nego Ivana Sajko unutra čak opisuje kako joj se gade svi ti turisti, nema ni zamamnih recepata, nego Drago Orlić piše kako su Istrani uvijek bili gladni, pa su kuhali juhu od kamena, nema ni golišavih cura u bikinijima na plaži nekog mega-hotela, nego se Daša Drndić prisjeća kako je imala «grozne, poluortopedske,...

Oko dva mjeseca ovog ljeta smo Simo i ja intenzivno radili na rukopisu. Puno mi je pomogao tim više što nije previše inficiran putovanjima pa ga taj dio priče nije odvukao i mogao je objektivnije ući u tekst. Pokazao mi je neke zanatske "cake", jer sam ja samouk pisac, i netko me je morao malo uputiti. Ono što sam naučio, naučio sam od Sime i na tome sam mu zahvalan. Ali, dobro da ga nisam poslušao u jednom...

Njihovo načelo je bilo da pozivaju na čitanja samo prozne pisce i to one koji pišu čitku prozu. Ali ako već načelno nisu željeli pozivati pjesnike i hermetične pisce pa po tom kriteriju otpadaju spisateljice poput Sibile Petlevske, njihove zahtjeve za komunikativnošću i dobrim kontaktom s publikom zasigurno zadovoljavaju Julijana Matanović, Milana Vuković Runjić, Sanja Lovrenčić, Sanja Pilić, da ne...

Vampiri postoje, kao vrlo rijetka psihička boljka koju psihijatrija unatrag petnaestak godina poznaje kao Renfieldov sindrom, dakle manična potreba za konzumacijom krvi, prvo vlastite, pa životinjske, pa ljudske. Neki autori govore i o psihičkim vampirima, koji nas svojim ponašanjem lišavaju životne energije. Mislim da se svi možemo složiti da smo se s takvim bar jednom susreli. Bojim se da je prošlo...

Totalitarni sustavi funkcioniraju tako da vam jednostavno onemoguće svaku aktivnost. Uredio sam dvije knjige, čije je objavljivanje stopirano. Bio sam pozvan na neka književna događanja, ali se to nije realiziralo. Trebao sam izaći iz Kube, ali nisam dobio dozvolu… Izbacili su me iz kulturnog prostora bez puno objašnjavanja. Suptilnost takvog mehanizma „brisanja“ ljudi je najgrotesknija od svega: preko...

SF je načelno ekstrapolacija stvarnosti. SF pita: "Što ako se ovo ili ono (uvijek s referencom na stvarnost) nastavi u budućnosti?, Što ako nas bude previše, ako dođe do nuklearnog rata, ako se razvije ova ili ona tehnologija? Kako će to utjecati na pojedinca, društvo i čovječanstvo?“ A ta se pitanja itekako postavljaju u hrvatskom SF-u. Osamdesetih su u našem SF-u bile česte antiutopije, kao iskaz...