Supružnici Winn hodali su tako, kao beskućnici, najčešće gladni, kampirali su 'na divlje', što je u Engleskoj zakonom zabranjeno. Iz dana u dan, sa svakim prijeđenim kilometrom, u neprestanom dodiru s prirodom, dvoje hodača počinju osjećati naličje nevolja koje su ih zadesile, ali i dobru stranu odluke da umjesto traženja kakvog socijalnog smještaja prihvate lutalaštvo i počnu pješačiti.

Antologija (ili panorama) o kojoj je ovdje riječ neprijeporno je važan trenutak – kako na planu daljnjih emancipacijskih napora LGBTIQ+ populacije, tako i na planu daljnjeg prepoznavanja onih poetičkih stremljenja koje do sada uglavnom nismo razmatrali kao zasebnu činjenicu. Samim tim, ova će knjiga u nešto daljoj budućnosti izvjesno, i ne samo na akademskoj razini, biti tumačena kao važan sinergijski...