Cvijetićeva je literatura kontaktna: neposrednim stilom, kratkim rečenicama, empatičnim natuknicama upoznaje nas s protagonistima, povezuje s njihovim sudbinama, čini nam ih odavno-poznatima – poput nekog suosjećajnog telefonskog imenika s likovima koje bismo mogli nazvati, samo je pitanje bismo li od ganuća mogli progovoriti.

Organizatori naših najvećih književnih festivala, Petra Ljevak, Seid Serdarević, Roman Simić i Drago Glamuzina govore o tome hoće li se i kad festivali održati, kako strani autori reagiraju na mogućnost gostovanja i putovanja u Hrvatsku, na koje sve prepreke nailaze i kako pripremaju festivale u ovim otežanim okolnostima.

Bez povećanja prodaje i bez dovoljno novih i raznovrsnih knjiga, neće se dogoditi niti željeni pomaci u čitanju, niti će knjižna industrija u Hrvatskoj čvrsto stati na noge. Ako ne želimo da knjiga bude proizvod od marginalne važnosti i vrijednosti, potrebno je ulagati i u specifične, pomno priređene marketinške kampanje, koje bi imale za cilj poticati i na kupnju knjiga i na čitanje.

Portugalci vole čitati svoje autore, svi slojevi društva znaju napamet stihove omiljenih pjesnika, gotovo svi znaju neki citat iz Pessoine poezije, na zidovima imaju grafite sastavljene od cijelih strofa njihovih poznatih pjesnika, a često se i na azulejose koji se nalaze u podzemnoj željeznici ili na javnim zgradama, stavljaju poznati stihovi. Oni su s njom u tijesnoj vezi, jer hrani njihove snove… (Tanja...

Sajam je uglavnom postao supermarket knjiga, bazar na kojem su knjige izložene kao sol, kao grožđe, kao papar, rekao nam je Žurić, ali to je i bit Sajma za one koji ovamo dođu jednom godišnje, iz mjesta u kojima možda ne postoji knjižara, da bi, poprilično povoljno (za 500-700 dinara ili 30-45 kuna), nabavili knjige koje ih zanimaju.