Mi smo nikli na tradiciji našeg jezika, ali ta činjenica nas obavezuje da idemo uvijek dalje i šire. Neprestano smo u komunikaciji s drugima i upravo ti drugi osmišljavaju naše biće i postojanje. Obožavanje vlastite tradicije Davičo je nazivao tradicioljubljem i ono još uvijek dominira na ovim prostorima. Slaba je i jalova poezija koja je upućena samo jednom nacionu ili plemenu.

Fikciju bismo trebali temeljiti na istini, objašnjavanju, analiziranju svijeta i ljudskih osobina. Istina je važna i bez nje nema fikcije. A ako govorite istinu, uvijek ćete nekim ljudima predstavljati opasnost, pokušat će vas ušutkati i natjerati da radite nešto drugo. Fikcija može biti izuzetno opasna, vlastodršci njome često nisu zadovoljni pa zato u nekim zemljama zatvaraju pisce.

U svakom muškarcu krije se medvjedić. U nekima veći, u drugima manji. Kvaliteta djetinjstva je vrlo bitna za formiranje karaktera i ličnosti. Muškarci bez medvjedića u sebi stvaraju velike probleme u svojim i u životima svoje generacije. Pa i šire. Generali i neki političari se definitivno srame medvjedića u sebi.

Pitanje odgovornosti i laganja jako je važno. U svakodnevnoj komunikaciji ne moramo uvijek paziti što ćemo reći, no želimo li drugome prenijeti informaciju koja može utjecati na njegove stavove, uvjerenja ili život, naravno da to nosi odgovornost i naravno da imamo obavezu da ono što govorimo bude čvrsto utemeljeno!

Kad nađem tu radost stvaranja, kad se priključim na neku zlatnu žilu, iz mene izlazi umjetnost, kao iz rukava. Onda sam nezaustavljiva. Ciklus slika izbacim za petnaest dana, karikature dan za danom... Potom ide blokada, pa se malo svadim s mužem i cili svit mi je kriv. Slike postaju debele od slojeva, a karikatura nema.