Podaci o posudbama prikupljaju se tek iz dijela hrvatskih knjižnica, a inicijalni iznos od 2 milijuna kuna određen je još 2013. kada se krenulo s prikupljanjem podataka i obračunavanjem autorskih naknada. Postavlja se pitanje kako to da nismo osigurali veća financijska sredstva za isplatu autorskih naknada kad je evidentno da se autori nalaze u nezavidnom položaju?

Nije sporno niti da se osim prodaje najnovijih izdanja treba rješavati i starih zaliha (pa i 'betona' u skladištima), ali nije potrebno čekati sajmove ili organizirati neugledne vašare i rasprodaje knjiga ako je moguće da tijekom cijele godine iskoristi tj. izdvojiti i posebno označi prikladan dio prostora u knjižarama, i onim manjim i onim velikim, i kreirati u njima prepoznatljive i marketinški...

Društvo treba stabilnost, individualci trebaju slobodu, no uvijek je riječ o odnosu. Huxley je bio svjestan da su diktatori i mnogi znanstvenici skloni ljudima oduzimati pravo na individualnost i razlike kako bi njima mogli lakše manipulirati. Znao je također da su, unatoč često nasilnom društvenom konformiranju, za promjene u društvu zaslužni individualci.

U vremenu pred nama trebalo bi što prije ukloniti uzroke raznih antagonizama koji duži niz godina postoje među svim dionicima knjižnog sektora, na relaciji pisci - nakladnici, knjižari-nakladnici... jer, na kraju krajeva, ‘okidači’ tih antagonizama najčešće su bili pojedinci a ne neki kolektivitet. Jer, ako se kriza zaoštri preko svih granica, i ako tada svatko počne vući na svoju stranu i gledati...

Cvijetićeva je literatura kontaktna: neposrednim stilom, kratkim rečenicama, empatičnim natuknicama upoznaje nas s protagonistima, povezuje s njihovim sudbinama, čini nam ih odavno-poznatima – poput nekog suosjećajnog telefonskog imenika s likovima koje bismo mogli nazvati, samo je pitanje bismo li od ganuća mogli progovoriti.