Zadnjih deset godina veći je interes za hrvatske autore, ali kod čitatelja postoji osjećaj da izlazi puno knjiga i da ne uspijeva sve to pratiti, usustaviti, prepoznati što je vrijedno, zanimljivo. Onaj dio posla koji bi trebala obaviti književna kritika, odrađuju nažalost nagrade. Što, naravno, nije dobra stvar. Uloga je ovog žirija da nadomjesti tu nerealnu situaciju u kulturi, mi vrednujemo nešto što...

Ne možemo puno napraviti na popravljanju stvari koje su izvan nas samih. Stihija jednostavno nosi sve pred sobom. Na nama je da poboljšavamo sebe, da se sprječavamo da ne doprinosimo kaosu oko sebe, da stječemo identitet i integritet, a mislim da je to i smisao ljudskog postojanja. Svi pokušaji poboljšanja svijeta su zapravo retrogradni procesi – svaki takav pokušaj završi time da svijet postane još...

Broj izdanja hrvatskih autora prevedenih na njemački jezik, s nekim ponovljenim izdanjima, penje se na preko 30, što je pravo čudo u odnosu na sve prošle godine. Osim toga, odmah poslije leipziškog sajma planirano je još desetak novih knjiga, oko kojih se već sad pregovara. Prijevodi iz prethodnih godina su nam također u vidu, naročito kod autora koji su kontinuirano objavljivali na njemačkom, npr....

Potraga za znanjem kao užitkom jedno je od neotuđivih prava ljudskoga bića. Mislim da će onaj tko želi kupiti knjigu, to i učiniti. Ako nema novca, potražit će je besplatno, a mi ga u tome ne bismo smjeli sprječavati... Internet omogućuje demokratizaciju znanja. Na taj način svi možemo intervenirati kad se nešto dogodi u bilo kojem dijelu svijeta – mišljenje više nije usredotočeno na tradicionalne...

Svatko ima pravo da bude bolji nego što je bio pa to priznajem i hrvatskim lingvistima, ali nitko nema pravo svoja kolebanja svaljivati na tuđa leđa. Htjeli smo mlade pravopisce upravo stoga što ih ne muči prošlost, ni njihove izjave da su hrvatski i srpski jedan jezik, ni naknadna poricanja svega toga. Oni jednostavno govore, pišu i istražuju hrvatski jezik i za Novi Sad ih nije briga. Htjeli smo postići...

Eto, ja sam rođen u selu u kojem nije bilo ni crkve, ni trgovine, ni gostione, samo šuma, svuda šuma, teška zabit u koju medvjed nosi poštu, ali mi je u betonskim blokovima sasvim dobro. Što se tiše samog tog naziva "Eskimi", mogu još reći da su to i ljudi kojih nema u ligi prvaka, nema ih ni na Euroviziji, nema ih na smotri folklora, nema ih u Saboru, nema ih nigdje… Zapravo, oni su tu na našem planetu,...