Zvonimir Milčec
Tajna krvavog nosa
- Nakladnik: Školska knjiga
- Ilustracije: Branka Hollingsworth Nara
- 12/2009.
- 108 str., tvrdi uvez
- ISBN 9789530612921
- Cijena: 17.12 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Danijel Dan Jupar ni za živu glavu nije htio priznati da je počeo gubiti kontrolu nad svojim životom. Pa ipak ima dvanaest godina, četiri mjeseca i devet dana! Tà nije dijete! Što se zapravo dogodilo? Najprije je umro djed Ivša (njega je najviše volio, zapravo, njega i mačka Arčibalda) pa su mu se roditelji vratili iz Njemačke (nisu ni trebali, ionako nikad nisu doma kad ih treba).
A onda ga je onako do ludila zaljubljenoga u bratovu djevojku Martinu, posjetila tajanstvena žena, vrlo slična Bijeloj ženi iz Zagorkine "Tajne Krvavog mosta"... A onda je na scenu stupila plavokosa Vedrana: od tog dana više ništa nije bilo isto u domu Juparovih...
***
"Milčecova je originalnost u tome što je posegnuo za klasičnim djelom hrvatske književnosti (a motivacija nije nimalo slučajna: i autorica je imala dvije ljubavi - novine i Zagreb), ali se pritom nije zapetljao u složene suodnose u strukturi i likovima, nego je to susretište dviju književnih zbilja sveo na dječju mjeru na poistovjećivanje s pojedinim likovima i ponekim prizorima. K tome, naslov Zagorkina romana sugerira mračnu i tajanstvenu zbilju 18-stoljetnog Zagreba, Milčecova pak parafraza upućuje na dječji nestašluk i dječački sukob.
Zvonimir Milčec je, dakle, ovim tekstom nastavio Bukovac serijal (svojevrsnu trilogiju), ali je istodobno unio i novu interpretaciju suvremene prigradske mladosti.
Djelo je strukturirano po mjeri dječjega književnog štiva: u petnaest poglavlja autor najčešće uvodi čitatelja u priču dajući njezinu 'pretpovijest', a zatim slijedi radnja, odnosno predstavljeni se lik 'baca' u priču. A ta priča teče ležerno i lako, prepuna dijaloških dionica i duhovitih prizora, primjerice kad svećenik dolazi blagosloviti kuću pa mu vrata otvori mačak te prihvati igru tako što i mačka poškropi blagoslovljenom vodom! Uopće, roman ne teži kakvoj pretencioznosti, 'poučnosti', nego tek usputno dodiruje određene teme: može se, recimo, govoriti i o njegovoj ekološkoj odredljivosti s obzirom na djedov i Danov odnos prema okolišnom drveću, a možemo ga tumačiti i kao prilog afirmaciji književne animalistike. Jasno, Milčecovo djelo je prije svega ponudilo specifičnu zagrebačku aromu, onu prigradsku i suvremenu urbanu; Milčec je, zapravo, ponovio Mariju Jurić Zagorku, tek su posrijedi dva (zagrebačka) vremena.
Posebna je osobitost djela njegov jezik. Već je u oba Zvižduka Milčec i jezičnim izborom potvrdio temu, dakle miješanjem specifične urbane kajkavštine i raznolikih žargonskih tvorbi ostvario je autentičnu govornu situaciju zagrebačkih mladih ljudi. To je ponovio i u Tajni, i to znatno funkcionalnije: u prvom dijelu romana, kad je djed živ, niz je kajkavskih replika i izraza, u drugom dijelu, u kojem su mladi u glavnim ulogama, sve vrvi od slengovskih izričaja, često takvih i u toj mjeri neintegriranih u standard da ih je potrebno prevoditi. Tako, zapravo, poradi ovakve jezične distribucije, možemo reći da je prvi dio romana stanovit zaključak 'Zvižduka', drugi pak, svojom suvremenom karakterološkom i jezičnom postavom najavljuje nov, suvremen senzibilitet."
( iz pogovora Stjepana Hranjeca )
A onda ga je onako do ludila zaljubljenoga u bratovu djevojku Martinu, posjetila tajanstvena žena, vrlo slična Bijeloj ženi iz Zagorkine "Tajne Krvavog mosta"... A onda je na scenu stupila plavokosa Vedrana: od tog dana više ništa nije bilo isto u domu Juparovih...
***
"Milčecova je originalnost u tome što je posegnuo za klasičnim djelom hrvatske književnosti (a motivacija nije nimalo slučajna: i autorica je imala dvije ljubavi - novine i Zagreb), ali se pritom nije zapetljao u složene suodnose u strukturi i likovima, nego je to susretište dviju književnih zbilja sveo na dječju mjeru na poistovjećivanje s pojedinim likovima i ponekim prizorima. K tome, naslov Zagorkina romana sugerira mračnu i tajanstvenu zbilju 18-stoljetnog Zagreba, Milčecova pak parafraza upućuje na dječji nestašluk i dječački sukob.
Zvonimir Milčec je, dakle, ovim tekstom nastavio Bukovac serijal (svojevrsnu trilogiju), ali je istodobno unio i novu interpretaciju suvremene prigradske mladosti.
Djelo je strukturirano po mjeri dječjega književnog štiva: u petnaest poglavlja autor najčešće uvodi čitatelja u priču dajući njezinu 'pretpovijest', a zatim slijedi radnja, odnosno predstavljeni se lik 'baca' u priču. A ta priča teče ležerno i lako, prepuna dijaloških dionica i duhovitih prizora, primjerice kad svećenik dolazi blagosloviti kuću pa mu vrata otvori mačak te prihvati igru tako što i mačka poškropi blagoslovljenom vodom! Uopće, roman ne teži kakvoj pretencioznosti, 'poučnosti', nego tek usputno dodiruje određene teme: može se, recimo, govoriti i o njegovoj ekološkoj odredljivosti s obzirom na djedov i Danov odnos prema okolišnom drveću, a možemo ga tumačiti i kao prilog afirmaciji književne animalistike. Jasno, Milčecovo djelo je prije svega ponudilo specifičnu zagrebačku aromu, onu prigradsku i suvremenu urbanu; Milčec je, zapravo, ponovio Mariju Jurić Zagorku, tek su posrijedi dva (zagrebačka) vremena.
Posebna je osobitost djela njegov jezik. Već je u oba Zvižduka Milčec i jezičnim izborom potvrdio temu, dakle miješanjem specifične urbane kajkavštine i raznolikih žargonskih tvorbi ostvario je autentičnu govornu situaciju zagrebačkih mladih ljudi. To je ponovio i u Tajni, i to znatno funkcionalnije: u prvom dijelu romana, kad je djed živ, niz je kajkavskih replika i izraza, u drugom dijelu, u kojem su mladi u glavnim ulogama, sve vrvi od slengovskih izričaja, često takvih i u toj mjeri neintegriranih u standard da ih je potrebno prevoditi. Tako, zapravo, poradi ovakve jezične distribucije, možemo reći da je prvi dio romana stanovit zaključak 'Zvižduka', drugi pak, svojom suvremenom karakterološkom i jezičnom postavom najavljuje nov, suvremen senzibilitet."
( iz pogovora Stjepana Hranjeca )
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
