Prošlo je više od dvadeset godina otkako je objavljena knjiga "Smrtni grijesi feminizma", knjiga eseja, novinskih članaka i kolumni, kojom je Slavenka Drakulić započela "ukoričavanje" tekstova objavljivanih u novinama i časopisima. Gledajući unazad, u nizu u kojem se – do ove godine – poredalo pet knjiga slične vrste (a šesta je, znamo, u radu) – ne možemo se ne zapitati što bismo mogli označiti kao zajednički nazivnik tih eseja i stotina članaka razasutih po tiskovinama u najrazličitijim zemljama svijeta, od Hrvatske do Japana, od Italije do Švedske.

U tematskom smislu kao da je nemoguće pronaći jednostavno određenje, jednoznačan pojam, osim ako se ne odlučimo za onaj najširih granica: svakodnevica, suvremeni svakodnevni život. Gotovo da nema događaja, neke stvari, naizgled nevažne sitnice, slučajnosti iz naših dnevnih života, koja ne bi mogla postati povodom za pisanje, motivom, otponcem za razmišljanje o onome kako živimo i što nam se u životu zapravo zbiva. U smislu formalnih osobina, u većini se tih tekstova gubi granica između eseja i priča, jer se u njima istodobno i pripovijeda i opisuje i reflektira. Izniman smisao za detalje, za prepoznavanje na prvi pogled beznačajnih pojedinosti, osnovno je obilježje pripovjednoga stila Slavenke Drakulić u kratkoj formi, kojom je osvojila najširu svjetsku publiku, objavljujući u najuglednijim novinama poput "Frankfurter Allgemeine Zeitung" ili "New York Literary Supplement".
Andrea Zlatar U knjigu su uvrštena djela "Smrtni grijesi feminizma", "Kako smo preživjeli komunizam i čak se smijali", "Balkan express", "Cafe Europa" i "Oni ne bi ni mrava zgazili".

Slavenka Drakulić, novinarka i spisateljica (1949.), piše knjige na hrvatskom i engleskom, a neke su prevedene na više od dvadeset jezika. U izdanju američke izdavačke kuće Penguin izašlo joj je šest naslova. 

U publicističkim knjigama uglavnom se bavila svakodnevicom u socijalizmu, ratovima u bivšoj Jugoslaviji i Europom. Njezina prva publicistička knjiga "Smrtni grijesi feminizma" (1984.), jedan od prvih priloga feminizmu u Istočnoj Europi, nedavno je ponovno objavljena u proširenom izdanju.

Uslijedili su publicistički naslovi "Kako smo preživjeli", "Oni ne bi ni mrava zgazili", "Cafe Europa", "Balkan Express", "Tijelo njenog tijela" i "Basne o komunizmu", a "Cafe Europa" dobila je i nastavak "Cafe Europa Revisited".

Posljednja autoričina zbirka eseja "Rat je svugdje isti" okuplja tekstove o ratnoj stvarnosti, objavljene od 1991. do današnjih dana u većinom stranim publikacijama. 

U književnim djelima Slavenka Drakulić okrenuta je ženskom tijelu, bolesti i traumi, a pisala je i o životima kreativnih žena koje su živjele s poznatim umjetnicima. Objavila je romane Hologrami straha, Mramorna koža, Kao da me nema, Božanska glad, Frida ili o boli, Optužena, Dora i Minotaur, Mileva Einstein, teorija tuge i knjigu priča Nevidljiva žena i druge priče. 

Živi na relaciji Hrvatska – Švedska. Objavljuje članke, kolumne i političke komentare u domaćim i stranim novinama i časopisima.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.