Da je ovakve pretenciozne i štreberske šetnje po malo boljoj srednjoškolskoj lektiri, umjesto subjekta koji je napadno iznenađen činjenicom da mu se pružila prilika vidjeti svijeta, pa se, ustrašen od asfalta glasa cesarićevskokom nostalgijom u koju povremeno "ulijeću" Pero Zubac i Izet Sarajlić-nostalgijom u srazu s kojom je ona Matoševa, baš kao i Arsena Dedića, vlasništvo kreativnog levela 9 video...

Autor nije zaboravio naznačiti kontekst iz kojega on gleda odnosno u kojemu se ova priča može događati. Blago se upuštajući u prikaze nekih svjetonazorskih sastavnica, s osobitim je obzirom naraciju zaustavio na onoj etičkoj koncepciji koja je ženu motrila kao grešno biće i izvor svekolikog zla u svijetu. Međutim, energija žene, njezina nepokolebljivost, njezina samosvjesnost i istinska osobna duhovnost...

Slijedivši osobni senzibilitet pjesnika koji, ako je dobar, uvijek k nama dolazi niotkuda, Bajsić je, barem se tako čini, ovdje napisanu pobunu, što se njezine poetske ideologije tiče, počeo podizati baš s te kote između diktature i anarhije; iz polazne točke submisivnog diktatora slova u vremenu u kojemu i sama anarhija zvuči nekako pregaženo sentimentalno. Da je toga itekako svjestan, Bajsić ilustrira...

Jednom, ne tako davno, jedan je pjesnik, za stolom na Opatovini, zadirkivajući jednog drugog, itekako plodnog, pjesnika, postavio retoričko pitanje: "čuj X; ja kužim da je tebi psihijatar rekel da ak buš pisal ti bu bilo bolje, ali kak si urednika uspel uveriti da ak to objavi da i njemu bude bolje..." Stvarno, zar smo toliko kao nacionalna kultura poklekli pred avetima samopomoći i Oprinim anđelima koji, ne...

Tribusonova je "Divlja plaža" fino izbalansirani spoj kriminalističkog, ljubavnog i socijalnog romana, odnosno mračna priča u čijem je središtu gotovo 60-godišnji nekadašnji pripadnik Legije stranaca i vojnik, a sada bagerist na ilegalnoj šljunčari, Žaki. Jedan bagerom iskopan leš naglo će pokrenuti i ubrzati Žakijev život, iako se činilo kako je riječ o "bivšem" čovjeku kojem se sve već dogodilo...

A tko je Krste Juras, pitat će ne jedan naš čitatelj koji je, nakon što se je "zrigal natašće" u lavandin kakve nove Particije Kožulić, na užas kvarta, promuklo zarevao "Jubi san jubi vašu kćer", ili nedajbože "Nepal, Ganges, Brahmaputra". Znate one Ibričine!? A da ne govorim o neizlječivo edipalnim Dalmošima koji su, s krunicom u lijevoj i bevandom u desnoj, sa suzom u oku, pjevušili "Dobra ti...