Roman "Leći i umrijeti" prvijenac je autorice Adalet Ağaoğlu i začetnik autoričine poznate i nagrađivane trilogije "Teška vremena".


Jednog travanjskog jutra 1968. godine u 7 sati i 22 minute Ajsel ulazi u sobu luksuznog hotela s namjerom da izvrši samoubojstvo. Ležeći u sobi nešto više od sat vremena, priziva u sjećanje svoj život, ali i život čitave generacije koji je bio snažno obilježen političkim previranjima u Turskoj od 1938. do 1968. godine.

Kroz dnevničke zapise njezina prijatelja Ajdina, pisma što ih je razmjenjivala s prijateljicama te kroz snove i sjećanja snažno će i životno oslikati odrastanje prve generacije republičkih Turaka. Bilo je to vrijeme obilježeno smrću Velikog Oca – Ataturka, političkim i društvenim reformama u Turskoj te ratom i nacizmom koji su poharali Europu.

"Leći i umrijeti" stoga je i psihološki i politički roman. Jednom perspektivom uranjamo u psihu i intimni svijet obrazovane i osviještene Turkinje koja je svjesno zavela svoga studenta Engina, dok drugom poniremo u prošlost i dramatična politička zbivanja. Dva se vremenska okvira neujednačno, ali snažno isprepliću u slojevitu priču o životu i smrti, o idealima, očekivanjima, ali i razočaranjima koja neminovno donose osvješćivanje i iskreno uranjanje u intimu.

Ništa manje nije se ni moglo očekivati od kvalitetne spisateljice koja je i sama pripadala prvoj generaciji republičkih Turaka i čije se pisanje u Turskoj uvijek smatralo feminističkim manifestom. Priča o ženi suočenoj s ograničenjima i pritiscima što ih nameće uštogljena i promjenama nesklona sredina te o njezinoj potrazi za istinskim identitetom ukopanim pod bremenom društvenih zahtjeva prozni je ispis kojim je Adalet Ağaoğlu potvrdila svoju životnu i književnu zrelost, intelektualnu snagu te hrabrost i stilsku izražajnost.

Adalet Ağaoğlu rođena je 1929. u Nallihanu, u Turskoj. Nakon 20-ak godina bavljenja dramom, 70-ih se okrenula pisanju romana te joj 1973. izlazi prvijenac "Ölmeye Yatmak" (Leći i umrijeti) kojim otpočinje svoju poznatu trilogiju "Dar Zamanlar" (Teška vremena). Slijedi nastavak "Bir Düğün Gecesi" (Jedna svadbena noć) 1979., a trilogiju završava romanom "Hayır..." (Ne…) 1987. godine.

Za drugi dio trilogije, roman "Jedna svadbena noć", Ağaoğlu je nagrađena trima nagradama: "Sedat Simavi", "Orhan Kemal" i "Madarali".

Dvije su osnovne teme kojima je Ağaoğlu zaokupljena u svim svojim djelima, a posebice u romanima: kritikom društva tj. novoosnovanom Republikom te položajem žena u Turskoj. Objema temama Ağaoğlu pristupa s punim žarom i hrabrošću, a kritički koncept za koji se zalaže promiče je u jednu od najvažnijih turskih autorica.

Uz spomenutu poznatu trilogiju, najzačanija su djela Adalet Ağaoğlu romani "Fikrimin İnce Gülü" (The Delicate Rose of My Mind, 1976.), "Ruh Üşümesi" (A Chill In The Soul, 1991.) i "Romantik Bir Viyana Yazı" (A Romantic Viennese Summer, 1993.) te kratke priče "Yüksek Gerilim" (High Voltage, 1974.), "Sessizliğin İlk Sesi" (The First Sound of Silence, 1987.), "Hadi Gidelim" (Come, Let’s Go, 1997.) i "Hayatı Savunma Biçimleri" (Life Defense Units, 1997.).

Ağaoğlu je pisala i drame, eseje i memoare.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.