Svadbena noć događaj je na kojem se okupila turska elita; obitelj, prijatelji i poznanici mladenaca Ajšen i Erdžana. Sveučilišna profesorica i intelektualka Ajsel odbija poziv na svadbu svoje nećakinje. Umjesto nje na vjenčanju se pojavljuje njezin muž Omer u društvu šogorice Tezel, kojoj jedino čaša u ruci daje snage da preživi ovu svečanost. Tih nekoliko sati, dok čeka početak ceremonije, Omer će uzvanike promatrati pažljivim, kritičkim okom te prikazati kako se različiti slojevi društva nose s političkim promjenama i otkriti sve ono u čemu je sistem podbacio, ističući pojedince koji su potisnuti, uništeni i osuđeni na propast.


Nakon romana "Leći i umrijeti", i u drugom dijelu trilogije "Teška vremena" Adalet Ağaoğlu iskazuje svoj sada već prepoznatljiv osjećaj za detalj dok kroz unutarnje monologe Omera, Tezel i ostalih uzvanika na svadbi uspješno detektira i evocira velika pitanja, nedostatke sistema, hipokriziju društva i neizgovorene tjeskobe koje tište pojedince. Na osobnoj i općoj razini izvedena analiza temelji se na snažnom i iskrenom poniranju u dubinu međuljudskih odnosa, a psihološki okvir priče intimni je i mnogim dvojbama ispunjen svijet nekoliko likova, što za posljedicu ima razotkrivanje društvenih anomalija, dok je politička slika premrežena dramatičnim sociopolitičkim zbivanjima iz prošlosti.

Adalet Ağaoğlu rođena je 1929. u Nallihanu, u Turskoj. Nakon 20-ak godina bavljenja dramom, 70-ih se okrenula pisanju romana te joj 1973. izlazi prvijenac "Ölmeye Yatmak" (Leći i umrijeti) kojim otpočinje svoju poznatu trilogiju "Dar Zamanlar" (Teška vremena). Slijedi nastavak "Bir Düğün Gecesi" (Jedna svadbena noć) 1979., a trilogiju završava romanom "Hayır..." (Ne…) 1987. godine.

Za drugi dio trilogije, roman "Jedna svadbena noć", Ağaoğlu je nagrađena trima nagradama: "Sedat Simavi", "Orhan Kemal" i "Madarali".

Dvije su osnovne teme kojima je Ağaoğlu zaokupljena u svim svojim djelima, a posebice u romanima: kritikom društva tj. novoosnovanom Republikom te položajem žena u Turskoj. Objema temama Ağaoğlu pristupa s punim žarom i hrabrošću, a kritički koncept za koji se zalaže promiče je u jednu od najvažnijih turskih autorica.

Uz spomenutu poznatu trilogiju, najzačanija su djela Adalet Ağaoğlu romani "Fikrimin İnce Gülü" (The Delicate Rose of My Mind, 1976.), "Ruh Üşümesi" (A Chill In The Soul, 1991.) i "Romantik Bir Viyana Yazı" (A Romantic Viennese Summer, 1993.) te kratke priče "Yüksek Gerilim" (High Voltage, 1974.), "Sessizliğin İlk Sesi" (The First Sound of Silence, 1987.), "Hadi Gidelim" (Come, Let’s Go, 1997.) i "Hayatı Savunma Biçimleri" (Life Defense Units, 1997.).

Ağaoğlu je pisala i drame, eseje i memoare.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.