Jaspersova "Opća psihopatologija" bila je, i još je uvijek, veoma dobro prihvaćena u znanstvenim i stručnim krugovima. Njezina je zasluga što je škola fenomenologije, sa svojim razvijenim ograncima, najznačajnija škola i današnje njemačke psihijatrije. Mnogi studiji medicine se i danas njome koriste kao sveučilišnim udžbenikom. I to svjedoči da vrijednost ovog djela ne blijedi. Naime, unatoč brojnim znanstvenim otkrićima i spoznajama, većina problema koji je Jaspers naveo 1913. i danas su problemi u psihijatriji. I zato je ova knjiga i sada jednako aktualna kao prije sto godina kada je izašlo njezino prvo izdanje.

Vlado Jukić  

"Opća psihopatologija" je najranije i vjerojatno najznamenitije djelo Karla Jaspersa. Napisano tijekom medicinskog asistentskog staža u umobolnici u Heidelbergu, ono je pretpostavke svoje znanstvenosti i, potom, filozofske uvjerljivosti steklo još dok je mladi psihijatar, obdaren filozofskom strašću, bio predan prvenstveno svojoj liječničkoj praksi. Ophodeći se neposredno s bolesnicima svakoga kova te pozorno motreći i opisujući sklopove vidljivih i nevidljivih simptoma njihovih duševnih poremećaja, Jaspers ih je, radi usporedbe i terapeutskih učinaka, podvrgavao sustavima znanja i teorija koje su bile, i jesu, znakovite za čovječanstvo naše civilizacije uopće.  

Usmjeren temeljnim metodičkim nastojanjem na razumijevanje ljudske duševnosti u najširem smislu, Jaspers se zalaže za spoznavanje u kojemu je uspostava kauzalnih odnosa u procesima bolesti tek početni preduvjet, nešto što se nadaje u prvoj očitosti. Zalažući se dakle za metodu obuhvatna razumijevanja i tumačenja ljudske duše, što i vrijednosno i učinkom nadilazi puku uspostavu uzročno-posljedičnih stupnjeva u procesu njihovih mogućih "otklona od normale" koji se obično proglašavaju "bolešću", Jaspers je, uvijek u potrazi za onim obuhvatnim, sazdao znanstvenu zgradu opće psihopatologije. Spoznavanje ljudske duševnosti metodičkom je usustavljenošću uzdigao iz kliničke empirije u otvorenu i nezavršivu praksu znanstvenog istraživanja.

Ante Stamać    

Karl Jaspers (rođen 1883. u Oldenburgu u Njemačkoj – umro 1969. u Baselu u Švicarskoj) veliki je njemački psihijatar, psihopatolog i filozof. Napisao je tridesetak knjiga (među kojima su najpoznatije Opća psihopatologija, Um i egzistencija, Filozofija egzistencije, Istina i znanost, Pitanje krivnje, O političkoj odgovornosti Njemačke, Nietzsche, Duhovna situacija vremena), a iza sebe je ostavio i tisuće kartica rukopisa – nedovršenih radova, raznih bilješki i prepiski spoznatim psihijatrima i filozofima svog doba. Iako je po osnovnoj naobrazbi bio medicinar i psihijatar i iako je napisao jednu od najznačajnijih knjiga u psihijatriji, poznatiji je kao filozof egzistencije.

Bio je u intenzivnoj komunikaciji s najznačajnijim europskim filozofima egzistencije (Martinom Heideggerom, Jean-Paulom Sartrom, Albertom Camusom, Paulom Ricoeurom, Williamom A. Earleom, Hans-Georgom Gadamerom, Hannah Arendt i drugima) te je značajno utjecao na njihovo filozofsko mišljenje.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.