Po struci psihijatar, Karl Jaspers (1883 – 1969) prvo predaje psihologiju u Heidelbergu, a potom prelazi na katedru filozofije. Od 1933. javno govori protiv nacionalsocijalista, zbog čega gubi mjesto profesora filozofije, a od 1939. i pravo da objavljuje. Godine 1942. dopušteno mu je da emigrira, ukoliko u Njemačkoj ostavi suprugu Židovku, što on odlučno odbija. Sredinom travnja 1945. trebao je biti odveden u konclogor, no, srećom, dva tjedna prije konclogor zauzimaju Amerikanci.

"Pitanje krivnje" objavljeno je 1946. godine, kao sukus predavanja o duhovnoj situaciji u Njemačkoj poslije Drugog svjetskog rata. Tim spisom Karl Jaspers obraća se, prije svega, svojim sunarodnjacima, a onda i Saveznicima, i pobijeđenima i pobjednicima ili, kako kaže - ljudima kao ljudima. U zaleđu spisa već se događaju Nürnberški procesi osumnjičenima za nacističke zločine. Jaspers je u svome pravedničkom entuzijazmu uvjeren da se sa Sudom u Nürnbergu začinja novi "svjetski poredak s jednim svjetskim zakonodavstvom u kojemu će biti moguće, metaforički rečeno, uspostaviti jednaku međunarodnopravnu, iznad svega individualnu odgovornost, kako za nacistička razaranja Coventryja i središta Rotterdama, tako i za apsurdne savezničke bombardmane Dresdena i Wurzburga, iako iza tih događaja stoje odluke bezličnih državnih, odnosno militarnih aparatura.

U predgovoru za izdanje Schuldfrage iz 1962., te u razgovoru s novinarom Der Spiegela Rudolfom Augusteinom 1965., objavljenom poda naslovom Fur Volkermord gibt es keine Verjahrung, osvrnut će se na vlastite zablude i naivnost te zaključiti da se ta «velika ideja kao i ranije pokazala samo kao ideja, a ne i realnost».

Karl Jaspers (rođen 1883. u Oldenburgu u Njemačkoj – umro 1969. u Baselu u Švicarskoj) veliki je njemački psihijatar, psihopatolog i filozof. Napisao je tridesetak knjiga (među kojima su najpoznatije Opća psihopatologija, Um i egzistencija, Filozofija egzistencije, Istina i znanost, Pitanje krivnje, O političkoj odgovornosti Njemačke, Nietzsche, Duhovna situacija vremena), a iza sebe je ostavio i tisuće kartica rukopisa – nedovršenih radova, raznih bilješki i prepiski spoznatim psihijatrima i filozofima svog doba. Iako je po osnovnoj naobrazbi bio medicinar i psihijatar i iako je napisao jednu od najznačajnijih knjiga u psihijatriji, poznatiji je kao filozof egzistencije.

Bio je u intenzivnoj komunikaciji s najznačajnijim europskim filozofima egzistencije (Martinom Heideggerom, Jean-Paulom Sartrom, Albertom Camusom, Paulom Ricoeurom, Williamom A. Earleom, Hans-Georgom Gadamerom, Hannah Arendt i drugima) te je značajno utjecao na njihovo filozofsko mišljenje.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.