U prvom se poglavlju Opće značajke (luzo)afričke književnosti, u kratkim crtama opisuju obilježja primjenjiva na svaku pojedinu afričku književnost portugalskog jezičnog izraza, uz znakovitu napomenu kako „nijedna od tih nacionalnih književnosti nije uniformna, pokazujući široki spektar samo njoj svojstvenih osobina proizašlih ponajviše iz kulturnih, etničkih i jezičnih razlika što ih je nametnuo dotični europski kolonizator“.

U preostalih šet poglavlja, naslovljenih prema zemljama „nositeljicama“ pojedine književnosti: Angola, Mozambik, Zelenortsko (Kapverdsko) otočje, Sv. Toma i Príncipe te Gvineja Bisau, sustavno se i kronološki pregledno prikazuje društveni kontekst, nastanak i povijesni razvoj luzoafričkih literatura uz uporno insisitranje na njihovoj (nadasve kulturnoj) posebnosti.

Pritom je, što je i razumljivo, najveća pozornost posvećena suvremenim književnim tendencijama, napose onim autorima koji su zarana stekli zavidnu međunarodnu reputaciju (kao što su, primjerice Pepetela, kad je riječ o angolskoj, ili Mia Couto, kad je riječ o mozambičkoj književnosti).

Knjiga sadržava i opsežnu bibliografiju te kazalo imena. 

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.