Svake veleposlaničke godine mojega supruga u Beču, bili smo službeni gosti barem nekoliko balova. U glavnom gradu Republike Austrije, a i šire od njega, bal je mnogo više od bala. Ples oko plesa. To je vrhunski dokaz uspješnosti neke društvene i strukovne zajednice, njihov događaj godine, potvrda uspješnosti vrlo složenih i dugotrajnih priprema organizatora. Nakon višemjesečnog truda oko svakoga detalja, dočeka sudionika, pozdravljanja i uvodnog programa, meštar svakog bala svečano bi se obratio prisutnima onim znanim "alles Walzer" ili, kako bismo mi rekli, "zaplešimo". To je trenutak kada bi se u dvorani svi zanjihali u istom ritmu, onaj vrhunac događanja kada ste kao domaćin učinili sve što ste učinili, pa vam jedino preostaje da se prepustite događaju.

"Alles Walzer" znala hih u šali reči suprugu, kada bismo kao domaćini uoči dolaska na neku od naših važnih službenih večera u rezidenciji očekivali na vratima dolazak prvih prevažnih gostiju. Pozivnice bi odavna bile odaslane, dolasci potvrđeni, jelovnik i presance ispisani, pozdravno slovo spremno, stol definiran, sljedovi u kuhinji zgotovljeni, poslužitelji u stavu mirno, osiguranje na ulaznim vratima u iščekivanju... "Alles Walzer", znali hismo reči u šali, kada hismo nakon suprugovih iscrpljujućih protokolarnih priprema predsjedničke posjete zemlji primateljici, u zračnoj luci Beča ili Sofije dočekivali najvišeg gosta iz Zagreba.

Nakon nerijetko napornih priprema u veleposlanstvu, "alles Walzer" je bio naš nepisani znak daje sve spremno za neki od mnogobrojnih sastanaka, skupova, razgovora, pregovora, protokolarnih dočeka i ispraćaja delegacija, službenih posjeta, koktela, večera, prijema, proslava, otvaranja izložbi i koncerata.

U diplomaciji se većina toga događa, a često i dogovara, preko tanjura, pa je gastronomija i umijeće ugošćivanja mnogo više od istančanog uživanja nepca. To je umijeće političkog i društvenog komuniciranja, dokaz uvažavanja gosta, kulturološka osobna karta zemlje iz koje dolazite, potvrda vaše osobne uljuđenosti, iskustva, maštovitosti, pa i duhovitosti. Stoga sam od samoga početka jednom nogom uvijek bila u kuhinji, a s drugom za svečanim stolom. Oduvijek sam voljela kuhati, ali sada nije bilo dovoljno samo skupljati domaće recepte za jela kojima ćete najbolje predstaviti svoju zemlju, nego i ideje kako ih što ljepše uklopiti u neki događaj. Dakako, recepti koje nudim u ovoj knjizi možda nisu po pravilima kulinarske struke, ali su ono u čemu sam uživala, a u mnogima od njih uživali su i moji gosti, posebno cijeneći domaću izvedbu.

Ulazeći u svijet diplomacije, morate se priviknuti na to da je u svakom sadržaju bitna forma, jer forma je i vrlo jasna poruka, što znači da se i o šeširu supruge predsjednika republike prilikom državničke posjete, razgovara i dogovara jednako ozbiljno kao i o temi radnog sastanka dvaju predsjednika. I prije svega morate osluškivati kako diše zemlja primateljica, koji su joj običaji, koje navike, kakav joj je protokol. Drugim riječima, trebalo je shvatiti da je diplomatski protokol forma u koju se morate uklopiti da biste uopće mogli funkcionirati. Forma koju ipak možete oblikovati onako kako to odgovara vašem intelektu.

Davorka Vukov Colić

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.