Svojom novom zbirkom pjesama "Povratak" Damir Radić vraća se poetici intertekstualnosti / intermedijalnosti u sprezi s načelom objektivnog korelativa, poetici kojom se afirmirao na prijelazu stoljeća i u njegovom prvom desetljeću.

Rukopis nove zbirke podijeljen je u četiri ciklusa – prvi se dijelom izravno referira na klasična književna djela (na primjer "Djeca božja" Petra Šegedina, "Gubilište" Mirka Kovača) i obilježavaju ga motivska i ugođajna morbidnost te kritički odnos prema autoritarnim (religijskim) institucijama; drugi, s većim ili manjim osloncem na (klasična) književna i filmska djela, odnosno autore (na primjer Tolstojev "Rat i mir", radove Françoisa Truffauta, Kelly Reichardt, Cristiana Mungiua), donosi osebujne atmosfere dijelom intenzivno prožete erotizmom i violentnošću; treći ciklus posvećen je ideopolitičkim devijacijama i njihovim užasavajućim praksama (nacionalizam, fašizam, holokaust, ekocid), a njegovi potpornji nisu samo povijesni izvori nego iznova i umjetnička djela (na primjer "Šoa" Claudea Lanzmanna, "Široko" Miklosa Jancsóa); naposljetku, četvrti ciklus usmjeren je intimnim stanjima i osjećajima, melankoličnije je i nježnije intonacije, te i on ima oslonac u umjetničkim radovima drugih autora (na primjer Updikea i Arthura Penna).

Sveukupno, novo pjesničko ostvarenje Damira Radića predstavlja svog autora usidrenog na tlu na kojem se najbolje osjeća, u intenzivnoj i poticajnoj interakciji s bogatom i dragocjenom baštinom povijesti umjetnosti (prije svega književnosti i filma, ali i takozvane popularne muzike, slikarstva i fotografije), što nipošto ne dokida svaki suodnos s takozvanom izvanjskom stvarnošću, nego se njeguje neizravan i sofisticiran pristup njoj.

Radić je pritom, kao i uvijek, posebno posvećen građenju atmosfere djela koju smatra suštinskom komponentom umjetničke kreacije, te ponajprije emotivno, ali i društveno-kritički angažiran, pri čemu na pada u opasnost da mu ideologija našteti estetici.

Damir Radić (Zagreb, 1966.), pjesnik, filmski autor, filmski i književni kritičar, autor je šest knjiga i četrdesetak filmova. Diplomirao je povijest i komparativnu književnost na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. 

Autor je više pjesničkih zbirki "Lov na risove" (Meandar / vlastita naklada, Zagreb, 1999., pjesme), "Jagode i čokolada" (Vuković & Runjić, Zagreb, 2002., Nagrada Kvirinovih poetskih susreta), "Pokopana tajna" (Vuković & Runjić, Zagreb, 2010.), "Ranije" (Vuković & Runjić, Zagreb, 2019.), "Zarazna zona" (ko-autorstvo s Andrijanom Kos Lajtman, Fraktura, Zaprešić, 2021., pjesme) i "Kao život sam" (V.B.Z., Zagreb, 2021., pjesme), jednog romana "Lijepi i prokleti" (NCL, Zagreb, 2007.), te knjige filmskih kritika i eseja "Milenijsko kino – film na početku 21. stoljeća" (Hrvatsko društvo filmskih kritičara, Zagreb, 2018., filmske kritike i eseji) kao i online pjesničkog izdanja "Meko kao snijeg i toplo iznutra – najljepši hitovi i rariteti" (DKPM, Zagreb, 2006.).

Također je autor četrdesetak filmova, od kojih su najpoznatiji kratkometražni "Izgubljena u čekanju" (2011.) i "Ništa se ne može vratiti" (2017.), srednjemetražni "Mima i Marta – aktivistički ljubavni film" (2012., suautorstvo sa Sanjom Ribičić) te dugometražni "Posljednji dani ljeta" (2018.).

Dobitnik Nagrade Kvirinovih pjesničkih susreta, Nagrade “Vladimir Vuković” za filmsku kritiku i nagrade “Veliki Brcko” međunarodnog festivala nijemog filma “Pssst!”.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.