“Nevidljivi gradovi”, žanrovski hibridan, refleksivan i poetičan prozni tekst talijanskog romanopisca, novelista, esejista i urednika Itala Calvina, kanonsko je djelo suvremene svjetske književnosti. U “Američkim predavanjima” autor ističe da ovoj nevelikoj knjizi, objavljenoj 1972. godine, pripada iznimno mjesto u njegovu opusu:

Le città invisibili ostaje knjiga u kojoj sam, vjerujem, najviše toga izrekao, i to stoga što sam u jednom jedinom simbolu mogao sažeti sva svoja razmišljanja, iskustva, pretpostavke; stoga što sam izgradio izbrušenu strukturu u kojoj svaki kratki tekst stoji pored drugih, u slijedu koji ne podrazumijeva dosljednost ili hijerarhiju, već mrežu unutar koje se mogu uočiti mnogostruki putovi i izvesti višestruki i razgranati zaključci.

Knjiga sadržava devet poglavlja sastavljenih od pedeset i pet proznih minijatura, uglavljenih u okvirni dijalog dvaju likova preuzetih iz povijesne zbilje i književne tradicije: kineskoga cara Kublaj‑kana i mletačkoga trgovca Marca Pola.

Uz to što uspostavljaju izravan dijalog s putopisnim predloškom (Il Milione) što ga je po povratku iz Kine, u zatočeništvu u koje je dospio nakon bitke između Mlečana i Genovežana u blizini Korčule, Marco Polo izdiktirao Rustichellu, piscu pustolovnih romana rodom iz Pise, “Nevidljivi gradovi” eksplicitno ili implicitno upućuju na brojna druga putopisna, filozofska i književna djela.

“Nevidljivi gradovi”, objavljeni su u nagrađenom hrvatskom prijevodu Tatjane Peruško još 1998. godine, a nakon četvrt stoljeća novo izdanje objavljuje se u povodu stote obljetnice rođenja Itala Calvina (i 700 godina od smrti Marca Pola), popraćeno prevoditeljičinim pogovorom i naslovnom ilustracijom Danijela Žeželja.

Italo Calvino jedan je od najznačajnijih talijanskih i europskih književnika druge polovice 20. stoljeća. S Kube se preselio u Italiju u mladosti. Sudjelovao je u talijanskom pokretu otpora tijekom Drugog svjetskog rata, što je bitno utjecalo na njegove prve radove.

Njegovo stvaralaštvo prošlo je raznoliki književni put, od (neo)realističko-pustolovnog pripovijedanja u ranijim prozama poput «Puta do paukovih gnijezda» (1947), alegorijsko-bajkovite kombinatorike u «Našim precima» (1960) pa do književnog eksperimenta u «Kozmikomikama» (1965) i «T s nulom» (1967). U «Nevidljvim gradovima» (1972) ili «Dvorcu ukrižanih sudbina» (1973) Calvino uspješno mixa žanrove, a roman o čitanju i pisanju «Ako jedne zimske noći neki putnik» (1979) postaje i bestseler.

Esejističko-kritički tekstovi predstavljaju onaj dio Calvinova opusa koji je nastajao uporedo s pripovjednim djelima, poput «Grobnog kamena» (1980), ali ih je većina tiskana posthumno. Među naslovima kao što su «Cesta prema San Giovanniju» (1990) ili «Zašto čitati klasike» (1991), zbog vrlo zanimljivog Calvinovog “futurološkog” pogleda na roman posebno se izdvajaju «Američka predavanja» (1988).

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.