Zbirka pripovjedaka "Teške ljubavi" posvećena je temi o kojoj se puno pisalo i piše, u svim oblicima, registrima i žanrovima. Od pisca Calvinova formata, zasluženo slavnoga dvadesetostoljetnog klasika, čitatelj očekuje i “nešto novo” o toj temi, a očekivanja u ovom slučaju nisu iznevjerena.

Devet pripovjedaka devet je ljubavnih pustolovina koje se događaju u pomalo fellinijevskim atmosferama, no riječ ljubav, ili krunska izjava volim te u njima se ne izgovaraju. Calvinove ljubavi nisu ni “prave” ni “krive”, ni uzvraćene ni neuzvraćene, ni sretne ni nesretne, nego doista onakve kakve naslov sugerira – teške, a težina nastaje u trenutku kada se susret i ono što se između ljudi dogodilo pokuša prevesti u jezik te shvatiti i doživjeti kao priča.

***

Italo Calvino rodio se 1923. u Santiago de Las Vegas na Kubi. S roditeljima se ubrzo preselio u Italiju i djetinjstvo proveo u Sanremu.
Počeo je objavljivati 1947. godine. Jedan je od najvažniji talijanskih književnika u čijim se bogatom opusu prelamaju mnoge pripovjedačke tehnike i poetičke tendencije, poput postmodernog ludizma, fantastike i sl. Dugo godina surađivao je s izdavačkom kućom Einaudi, a bavio se i predavanjem i teorijskim promišljanjem književnosti. Umro je 1985. u Sieni.

Najpoznatija djela: "Nepostojeći vitez", "Naši preci", "Kozmikomike", "Te s nulom", "Sjećanje svijeta i ostale kozmikomike", "Nevidljivi gradovi", "Ako jedne zimske noći neki putnik", "Dvorac ukrštenih sudbina", "Palomar", "Zbirka pijeska".

Posthumno su objavljena njegova "Američka predavanja" i druga pripovjedna djela.

Italo Calvino jedan je od najznačajnijih talijanskih i europskih književnika druge polovice 20. stoljeća. S Kube se preselio u Italiju u mladosti. Sudjelovao je u talijanskom pokretu otpora tijekom Drugog svjetskog rata, što je bitno utjecalo na njegove prve radove.

Njegovo stvaralaštvo prošlo je raznoliki književni put, od (neo)realističko-pustolovnog pripovijedanja u ranijim prozama poput «Puta do paukovih gnijezda» (1947), alegorijsko-bajkovite kombinatorike u «Našim precima» (1960) pa do književnog eksperimenta u «Kozmikomikama» (1965) i «T s nulom» (1967). U «Nevidljvim gradovima» (1972) ili «Dvorcu ukrižanih sudbina» (1973) Calvino uspješno mixa žanrove, a roman o čitanju i pisanju «Ako jedne zimske noći neki putnik» (1979) postaje i bestseler.

Esejističko-kritički tekstovi predstavljaju onaj dio Calvinova opusa koji je nastajao uporedo s pripovjednim djelima, poput «Grobnog kamena» (1980), ali ih je većina tiskana posthumno. Među naslovima kao što su «Cesta prema San Giovanniju» (1990) ili «Zašto čitati klasike» (1991), zbog vrlo zanimljivog Calvinovog “futurološkog” pogleda na roman posebno se izdvajaju «Američka predavanja» (1988).

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.