"Talijanske bajke" Itala Calvina jedno su od ključnih djela europske književnosti 20. stoljeća: jedinstvena, književno oblikovana panorama usmene predaje kojom odjekuju glasovi svih talijanskih krajeva, ali i odjeci dugih putovanja priča kroz svjetsku povijest. Prvi put integralno objavljene na hrvatskom jeziku, domaćeg čitatelja uvode u raskošan svijet priča koje, Calvinovim riječima, u svojoj “vječnoj raznolikosti” nude sveobuhvatno objašnjenje ljudskoga života.

… Vjerujem da su bajke istinite.

Sve su one zajedno, u vječnom ponavljanju i vječnoj raznolikosti ljudskih zgoda i nezgoda, sveobuhvatno objašnjenje života koje je sporim promišljanjem nastalo u davnini i očuvano je sve do danas u seljačkoj svijesti; katalog su sudbina koje mogu snaći muškarca i ženu, posebice u onom dijelu života koji oblikuje sudbinu, a to je mladost: od rođenja, koje često nosi povoljan predznak ili pak prokletstvo, pa do odlaska od kuće, kušnji na putu odrastanja i zatim sazrijevanja i potvrde kao ljudskog bića. I ta jezgrovita osnova sadržava sve: drastičnu podjelu živih na kraljeve i siromahe, ali i njihovu temeljnu jednakost; progon nevinog i njegovo odrješenje kao polove dijalektike svojstvene svačijem životu; nađenu ljubav koju se ne stigne ni upoznati i već se pati zbog njezina gubitka; zajedničku sudbinu podložnosti čarolijama, što znači da životom upravljaju složene i nepoznate sile, a osnovna je dužnost čovjeka da se nastoji osloboditi i sam upravljati vlastitim životom, kao i da oslobodi druge jer se, štoviše, ne može osloboditi sam, nego se oslobađa oslobađajući druge; ispunjavanje preuzete obveze i čistoću srca kao temeljne vrline koje donose spas i pobjedu; ljepotu kao znak dobroćudnosti, koja se također može skrivati ispod smjerne ružnoće, primjerice u tijelu žabe; a nadasve jedinstvenu, zajedničku bit svega, ljudi, životinja, biljaka, stvari – beskonačnu mogućnost preobrazbe svega što postoji.

Italo Calvino

Italo Calvino jedan je od najznačajnijih talijanskih i europskih književnika druge polovice 20. stoljeća. S Kube se preselio u Italiju u mladosti. Sudjelovao je u talijanskom pokretu otpora tijekom Drugog svjetskog rata, što je bitno utjecalo na njegove prve radove.

Njegovo stvaralaštvo prošlo je raznoliki književni put, od (neo)realističko-pustolovnog pripovijedanja u ranijim prozama poput «Puta do paukovih gnijezda» (1947), alegorijsko-bajkovite kombinatorike u «Našim precima» (1960) pa do književnog eksperimenta u «Kozmikomikama» (1965) i «T s nulom» (1967). U «Nevidljvim gradovima» (1972) ili «Dvorcu ukrižanih sudbina» (1973) Calvino uspješno mixa žanrove, a roman o čitanju i pisanju «Ako jedne zimske noći neki putnik» (1979) postaje i bestseler.

Esejističko-kritički tekstovi predstavljaju onaj dio Calvinova opusa koji je nastajao uporedo s pripovjednim djelima, poput «Grobnog kamena» (1980), ali ih je većina tiskana posthumno. Među naslovima kao što su «Cesta prema San Giovanniju» (1990) ili «Zašto čitati klasike» (1991), zbog vrlo zanimljivog Calvinovog “futurološkog” pogleda na roman posebno se izdvajaju «Američka predavanja» (1988).

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.