Zbirka pjesama “Ranije” svojevrsna je sažeta autobiografija svog autora Damira Radića, svedena na bitne slike, trenutke, stanja, odnose pjesnikova života, što u izravnom, što u neizravnom smislu. Knjiga se sastoji od pet dijelova, od kojih prvi, nazvan “Povijest”, i posljednji nazvan “Sadašnjost” sadrže samo po jednu pjesmu, a središte zbirke čine ciklusi “Obitelj”, “Ljubav” i “Ponovo ljubav”.  "Obitelj" dominantno tematizira pjesnikovo djetinjstvo i odrastanje, dok se "Ljubav" i "Ponovo ljubav" bave autentičnim ljubavnim odnosima koje je autor, posve izjednačen s tzv. pjesničkim subjektom, proživio tokom proteklih dvadesetak godina. Prvi od ta dva ciklusa, za koji su pjesme pisane pretežno krajem devedesetih godina, posvećen je jednoj autorovoj ljubavi, a drugi, za koji su pjesnički radovi pisani tokom prošle i ove godine, onoj drugoj, donedavno aktualnoj. U oba ciklusa sastavci su većinom svojevrsni dokumentarni, gotovo dnevnički zapisi kojima autor opisuje prirodu svog odnosa s voljenim osobama, vlastite i tuđe osjećaje i stanja, atmosfere koje su ih pratile.

Prvi ciklus zamjetno je vezan uz različite prostore sukladno zajedničkim putovanjima pjesnika i njegove družice, pa se može reći i da predstavlja neku vrstu putopisa, dok je drugi uvjetno rečeno statičniji, no emocionalno ništa manje intenzivan. U oba ciklusa autor se bavi stanjima tuge i radosti, najčešće prisutnima u ljubavnim odnosima, sustavno natapajući pjesme melankolijom i egzistencijalnom tjeskobom kao dominirajućim aspektima vlastita doživljaja svijeta i življenja. Iako je prvi ljubavni odnos trajao dugo, više od dvadeset godina, a drugi tek nekoliko mjeseci, pjesnik ih tretira ravnopravno želeći sugerirati kako vrijeme trajanja ljubavi nije bitno povezano s njezinim intenzitetom i ne određuje njezinu vrijednost.

Okvirni dijelovi knjige, "Povijest" i "Sadašnjost", izmješteni su iz izravno autobiografskog polja – prvi ilustrira autorovu trajnu umjetničku fascinaciju poezijom "udaljenih paralela i meridijana", a drugi metaforički progovara o jednoj od mogućih priroda ljubavi, dajući istaknuto mjesto atmosferi ambijenata u kojima se zbiva radnja.

Damir Radić (Zagreb, 1966.), pjesnik, filmski autor, filmski i književni kritičar, autor je šest knjiga i četrdesetak filmova. Diplomirao je povijest i komparativnu književnost na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. 

Autor je više pjesničkih zbirki "Lov na risove" (Meandar / vlastita naklada, Zagreb, 1999., pjesme), "Jagode i čokolada" (Vuković & Runjić, Zagreb, 2002., Nagrada Kvirinovih poetskih susreta), "Pokopana tajna" (Vuković & Runjić, Zagreb, 2010.), "Ranije" (Vuković & Runjić, Zagreb, 2019.), "Zarazna zona" (ko-autorstvo s Andrijanom Kos Lajtman, Fraktura, Zaprešić, 2021., pjesme) i "Kao život sam" (V.B.Z., Zagreb, 2021., pjesme), jednog romana "Lijepi i prokleti" (NCL, Zagreb, 2007.), te knjige filmskih kritika i eseja "Milenijsko kino – film na početku 21. stoljeća" (Hrvatsko društvo filmskih kritičara, Zagreb, 2018., filmske kritike i eseji) kao i online pjesničkog izdanja "Meko kao snijeg i toplo iznutra – najljepši hitovi i rariteti" (DKPM, Zagreb, 2006.).

Također je autor četrdesetak filmova, od kojih su najpoznatiji kratkometražni "Izgubljena u čekanju" (2011.) i "Ništa se ne može vratiti" (2017.), srednjemetražni "Mima i Marta – aktivistički ljubavni film" (2012., suautorstvo sa Sanjom Ribičić) te dugometražni "Posljednji dani ljeta" (2018.).

Dobitnik Nagrade Kvirinovih pjesničkih susreta, Nagrade “Vladimir Vuković” za filmsku kritiku i nagrade “Veliki Brcko” međunarodnog festivala nijemog filma “Pssst!”.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.