Romkinja Vrana, pripovjedačica, uvodi nas in medias res u magičan, šarolik, "vašarski" romski svijet: njezin cimer Ferdy umjesto isplate novca koji je pozajmio poznaniku dobiva njegovu mladu kćer Sabinu, da živi s njim i pomaže mu na štandu na buvljaku. Spletom okolnosti, Ferdy je prisiljen namijeniti Sabini drukčiju sudbinu – koja se njoj baš nimalo ne sviđa. Bježeći od života koji ju straši i zgraža, Sabina upoznaje slijepog svirača Karolka i zajedno kreću u pustolovinu koja pokrene čitav niz ekscentričnih događaja…

Riječ je o romanu žanrovske fluidnosti, veoma labilnih granica. Pred nama je čas roman s krimi-elementima, a čas opet ljubavna priča i uzbudljivi roman ceste. Bajkoviti se ljubavni prizori glatko smjenjuju s turobnim i hladnim slikama kriminalnog miljea nakrcanog ubojstvima, seksualnim podvođenjem i prevarama. I upravo na kontrastu veselih scena s otužnim prizorima ljudskih sudbina autor gradi nijansama bogatu sliku temperamentnih Roma sa svom njihovom radošću i brigama koje ih tište.

Vit’o Staviarsky zaslužuje pohvale za živost na jezičnoj ravni jer uz standardni, koristi i romski jezik te iskrivljeni slovački. Autor je potpuno zasluženo pobjednik "Anasoft" nagrade 2013. jer su "Crne cipele" dojmljiva i dinamična satira u kojoj se pred našim očima otvara sva tragikomičnost jednog udaljenog svemira koji nam je sasvim blizu.

Staviarsky u svojoj najnovijoj knjizi "Crne cipele" ostaje vjeran svemu na što je čitatelj kod njega naviknut: opet ne nedostaje živopisnih karaktera likova, dinamične radnje pune neočekivanih obrata i tragikomičnih situacija. Kontrast veselih prizora i privatnih tragedija, širok spektar emocija, od strasti, mržnje do naivne zaljubljenosti – sve to u obradi Staviarskog sačinjava simpatičnu sliku temperamentnog romskog naroda, s njegovim radostima i brigama…
Veronika Svoradová, Knižná revue

Viťo Staviarsky ne poseže za jeftinom egzotikom romskih naselja, niti ukazuje na njihovu tešku socijalnu situaciju. Ne zanimaju ga stereotipi ili intelektualna razmatranja o životu Roma. Svijet vidi njihovim očima i za nas ga opisuje njihovim jezikom. Iz toga proizlazi dramatičnost sa svime što ona nosi, ispripovijedana sjajnim, jednostavnim jezikom. Ondje nalazimo ljubav, glupost, napetost, radost…
Juraj Kušnierik

Staviarsky očito nije sklon nepotrebnim riječima i nacifranome stilu, a nisu mu ni potrebni, ima svoje divne likove, sposobnost primjećivanja, talent pripovijedanja i – a to je uvijek važno – humor. Viťi Staviarskom su njegovi junaci neodoljivo dragi, on zna da prljavština nekoć nije bila prljavština, ili da to jednom možda više neće biti. S dna na površinu podiže ono lijepo u književnosti.
Zuzana Mojžišová

Ukoliko Crne cipele čitamo strogo realistično, okružit će nas tužna i prljava bijeda, možda pretjerano dramatična. No knjiga Staviarskog doima se više kao kaleidoskop, šarolik i prožet arhetipskom snagom pripovijedanja, koja daje boju našemu stereotipnom svijetu.
Michal Jareš, Pravda

Víťo Staviarsky (Prešovo, 1960.) slovački je scenarist i književnik. Studirao je na filmskoj školi u Ćimelicama, a potom scenarij na Praškoj umjetničkoj akademiji. Bavio se različitim poslovima, od pomoćnog radnika u kazalištu preko barmena i trgovca do njegovatelja. Danas se ljeti bavi trgovinom, a zimi piše. Prva mu je proza objavljena u nezavisnom studentskom listu Otáznik News.

Tijekom devedesetih bavio se pisanjem za film. Njegov prvi roman o Romima Kivader iz 2007. te zbirka priča Záchytka iz 2009. bili su nominirani za nagradu "Anasoft". Ovu prestižnu nagradu osvojio je 2013. za roman Crne cipele. Nakon toga objavio je zbirku priča Človek príjemný 2014. te roman Rinaldova cesta 2015. Djela su mu prevedena na nekoliko jezika.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.