U knjizi Nebojše Lujanovića "Prostor za otpadnike : Od ideologije i identiteta do književnog polja" riječ je o autorima dvojne (ili više) identitetske pripadnosti koji ne zadovoljavaju tradicionalne kriterije uokviravanja u koncepte nacionalne književnosti. Osim toga, kada se izdvoji popis dotičnih autora, uočljiva je i određena poveznica ili imaginarna krivulja na koju se mogu pozicionirati, nasljeđujući poetičke odrednice.

Sužavajući kut promatranja za potrebe ove analize, odabran je Ivo Andrić kao začetnik poetike otpadnika, a Miljenko Jergović i Josip Mlakić kao najadekvatniji primjer njene reaktivacije. Osim toga, oni pokazuju i zajedničke karakteristike u izvantekstualnom pozicioniranju koje usmjerava intrerpretacijske potencijale teksta.

Za teorijsko tretiranje takvih autora, pokazao se najučinkovitijim model Pierrea Bourdieua i njegov koncept književnoga polja. Izdvajajući zajedničke karakteristike spomenutih autora (relativiziranje granice prema Drugome i konstrukcija "bosanskog fatalizma"), ali i razlika (upotreba ironije i sl.), tekst postavlja tezu o dovoljno izraženim zajedničkim karakteristikama da bi se moglo govoriti o književnom polju između hrvatske i bosanskohercegovačke književnosti.

Pored toga, tekst ima pretenziju ukazati na mogućnost primjene ovog pristupa i na druge autore u sličnoj poziciji iz regionalne književnosti jer bi ta primjena mogla otvoriti i neka nova književna polja.

**

Pristup i metodologija su u povijesti znanstvenog zanimanja za ovaj problem vjerojatno najdomišljeniji i najsofisticiraniji dosad. Istraživanje je provedeno prema najvišim znanstvenim standardima u području humanistike, osobito u području razmjene znanja između znanosti o književnosti i susjednih humanističkih disciplina (…). Izniman u metodologiji, precizan u istraživanju, nov u rezultatima, zanimljiv u interpretaciji – rukopis Nebojše Lujanovića distinktivan je u odnosu na uvriježene modele istraživanja književnog identiteta i njegova dijakronijskog rastera u hrvatsko-bosanskom odnosno bosansko-hrvatskom kompleksu od Andrića do recentnih vremena i autora, poput Jergovića i Mlakića. U tom smislu predstavlja iznimno znanstveno i interpretativno dostignuće u širem humanističkom području… - dr.sc. Dean Duda

Ukratko, knjiga Nebojše Lujanovića ponajbolje do sada pokazuje kako treba pristupiti djelima pisaca odraslim i oblikovanim u različitim kulturama i razdvojenim u svom ja. Nakon Lujanovićeva čitanja spremnije ćemo ulaziti u rasprave na temu pripadnosti pojedinih pisaca pojedinim nacionalnim književnostima. Pozicija pisca između oduvijek se opisivala kao međuprostor iz kojeg se crpe priče i potiče kreacija, ali je u isto vrijeme zadavala nepotrebne glavobolje povjesničarima koji su jednom piscu nastojali dodijeliti samo jednu adresu. Rukopis Nebojše Lujanovića uveliko to mijenja i na sve teme o identitetu baca – ne novo nego - pravo svjetlo. - dr.sc. Julijana Matanović

Nebojša Lujanović (1981.) diplomirao je komparativnu književnost i sociologiju na Filozofskom fakultetu (radom o Andrićevim pripovijetkama) te politologiju na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Poslijediplomski studij komparativne književnosti, kulture, izvedbenih umjetnosti i filma u Zagrebu dovršava 2012. obranom disertacije Između nacionalnih književnosti – identitet i pozicioniranje autora od Andrića do Jergovića. Predavački i znanstveno djeluje u području teorije književnosti, sociologije književnosti, kulturalnih studija i suvremene hrvatske književnosti. Nakon tridesetak znanstvenih radova iz navedenih područja, objavio znanstvenu knjigu Prostor za otpadnike – od ideologije i identiteta do književnog polja. 

Prikaze znanstvenih i publicističkih naslova objavljuje u Bibliovizoru (Treći program Hrvatskog radija). Ujedno se kontinuirano bavi spisateljskim radom; piše kratke priče (S pogrebnom povorkom nizbrdo), romane (Godina svinje, Orgulje iz Waldsassena, Oblak boje kože, Južina, Maratonac), eseje (Fatalne simetrije), scenarije itd. 

Aktivan u sferi kulture: održava književne promocije i tribine, sudjeluje u različitim kulturnim projektima, vodi festivale (umjetnički voditelj Pričigina, splitskog festivala pričanja priča). Niz godina vodi radionice kreativnog pisanja u različitim gradovima; nakon stečenog iskustva objavio priručnik za kreativno pisanje Autopsija teksta. Surađivao s nekoliko fakulteta kao vanjski suradnik (Split, Zadar, Zenica). Trenutačno zaposlen kao docent na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Živi u Splitu.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.