U knjizi Nebojše Lujanovića "Prostor za otpadnike : Od ideologije i identiteta do književnog polja" riječ je o autorima dvojne (ili više) identitetske pripadnosti koji ne zadovoljavaju tradicionalne kriterije uokviravanja u koncepte nacionalne književnosti. Osim toga, kada se izdvoji popis dotičnih autora, uočljiva je i određena poveznica ili imaginarna krivulja na koju se mogu pozicionirati, nasljeđujući poetičke odrednice.

Sužavajući kut promatranja za potrebe ove analize, odabran je Ivo Andrić kao začetnik poetike otpadnika, a Miljenko Jergović i Josip Mlakić kao najadekvatniji primjer njene reaktivacije. Osim toga, oni pokazuju i zajedničke karakteristike u izvantekstualnom pozicioniranju koje usmjerava intrerpretacijske potencijale teksta.

Za teorijsko tretiranje takvih autora, pokazao se najučinkovitijim model Pierrea Bourdieua i njegov koncept književnoga polja. Izdvajajući zajedničke karakteristike spomenutih autora (relativiziranje granice prema Drugome i konstrukcija "bosanskog fatalizma"), ali i razlika (upotreba ironije i sl.), tekst postavlja tezu o dovoljno izraženim zajedničkim karakteristikama da bi se moglo govoriti o književnom polju između hrvatske i bosanskohercegovačke književnosti.

Pored toga, tekst ima pretenziju ukazati na mogućnost primjene ovog pristupa i na druge autore u sličnoj poziciji iz regionalne književnosti jer bi ta primjena mogla otvoriti i neka nova književna polja.

**

Pristup i metodologija su u povijesti znanstvenog zanimanja za ovaj problem vjerojatno najdomišljeniji i najsofisticiraniji dosad. Istraživanje je provedeno prema najvišim znanstvenim standardima u području humanistike, osobito u području razmjene znanja između znanosti o književnosti i susjednih humanističkih disciplina (…). Izniman u metodologiji, precizan u istraživanju, nov u rezultatima, zanimljiv u interpretaciji – rukopis Nebojše Lujanovića distinktivan je u odnosu na uvriježene modele istraživanja književnog identiteta i njegova dijakronijskog rastera u hrvatsko-bosanskom odnosno bosansko-hrvatskom kompleksu od Andrića do recentnih vremena i autora, poput Jergovića i Mlakića. U tom smislu predstavlja iznimno znanstveno i interpretativno dostignuće u širem humanističkom području… - dr.sc. Dean Duda

Ukratko, knjiga Nebojše Lujanovića ponajbolje do sada pokazuje kako treba pristupiti djelima pisaca odraslim i oblikovanim u različitim kulturama i razdvojenim u svom ja. Nakon Lujanovićeva čitanja spremnije ćemo ulaziti u rasprave na temu pripadnosti pojedinih pisaca pojedinim nacionalnim književnostima. Pozicija pisca između oduvijek se opisivala kao međuprostor iz kojeg se crpe priče i potiče kreacija, ali je u isto vrijeme zadavala nepotrebne glavobolje povjesničarima koji su jednom piscu nastojali dodijeliti samo jednu adresu. Rukopis Nebojše Lujanovića uveliko to mijenja i na sve teme o identitetu baca – ne novo nego - pravo svjetlo. - dr.sc. Julijana Matanović

Nebojša Lujanović (1981., Novi Travnik, BiH), diplomirao komparativnu književnost i sociologiju (radom o Andrićevim pripovijetkama) te politologiju na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Poslijediplomski studij komparativne književnosti, kulture, izvedbenih umjetnosti i filma u Zagrebu dovršava 2012. obranom doktorskog rada "Između nacionalnih književnosti – identitet i pozicioniranje autora od Andrića do Jergovića". Kao vanjski suradnik, u naslovnom zvanju docenta, izvodi nastavu na Filozofskom fakultetu u Splitu i Zenici. Objavljuje znanstvene radove i sudjeluje na znanstveno-stručnim skupovima iz suvremene hrvatske i regionalne književnosti, sociologije književnosti i kulturalnih studija.

Vodi festivale (Pričigin i Festival svjetske književnosti u Splitu), kao i radionice kreativnog pisanja. Prikaze znanstveno-publicističkih naslova objavljuje na Trećem programu hrvatskog radija (Bibliovizor). Otac dvoje djece: Lovre i Loti. Hobi – trčanje europskih maratona.

Objavio je sljedeća prozna djela: roman "Stakleno oko" (Parnas, 2007), zbirku priča "S pogrebnom povorkom nizbrdo" (Algoritam, 2008.), roman "Godina svinje" (Algoritam, 2010), roman "Orgulje iz Waldsassena" (EPH-Liber, 2011), roman "Oblak boje kože" (Fraktura, 2015), roman "Južina" (Fraktura, 2019) i priručnik za kreativno pisanje "Autopsija teksta" (CeKaPe, 2016). Godine 2018. objavljuje znanstvenu knjigu "Prostor za otpadnike : Od ideologije i identiteta do književnog polja" (Leykam International). 

Trenutno zaposlen kao docent na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Živi u Splitu.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.