Nacija, identitet, naslijeđe, tradicija, kultura, različitost, rat, manjine, religija, domovina… Svaki od eseja kojima Nebojša Lujanović u "Fatalnim simetrijama" problematizira djela i odnose nekih od najznačajnijih pisaca jezika i prostora kojima pripadamo vodi nas do pojmova oko kojih ćemo se lako razići i – vrlo vjerojatno – polemizirati. U književnim tekstovima koje odabire Lujanović prepoznaje sjecišta širih društvenih silnica i, čitajući ih, ne prihvaća naputke o razgraničenjima i preuskim ladicama nacionalnih kultura i književnosti.

Njegove fatalne simetrije, ti strukturni i sadržajni paralelizmi koje pronalazi u djelima Andrića, Jergovića, Mlakića, Nikolaidisa, Vojnovića, Velikića, Kovača… u ovoj se hrabroj knjizi pretvaraju u izazov skrupuloznosti svakog novog istraživanja i radoznalosti svakog novog čitatelja. Dok na tragu kulturalnih studija i sociologije književnosti inovativno ocrtava društveno-kulturni kontekst suvremene hrvatske, slovenske, bosanskohercegovačke, srpske i crnogorske književnosti, Lujanović je bridak, razoran i duhovit. I osoban. Kao svaki vrstan esejist, u "Fatalne simetrije" ne zaboravlja upisati ni sebe.

“Zapravo, opsjednutost čistom nacionalnom književnošću i održavanjem suženoga književnog kanona karakteristična je najviše za elite : pojedine književne povjesničare i kritičare, akademike, povjesničare. Tako ideološki kontaminiran kontekst treba imati na umu čitajući studiju Nebojše Lujanovića 'Prostor za otpadnike', koja predstavlja prvi znanstveni pokušaj da se utvrdi specifikum književnosti između nacionalnih kultura i izgradi interdisciplinarnateorijska platforma koja će omogućiti drukčija, otvorenija čitanja te književnosti. ( … ) Naše katedre, akademije, istraživači po institutima uglavnom se time nisu bavili i zaziru od terena. Neki od njih i planski izbjegavaju problematične točke, aporije suvremene književnosti, ne želeći dirati u svetost nacionalnoga kanona iz niza razloga. Rezultati toga su ogromne rupe u jednim te održavanje umjetnog reda i prevladavajuća dosada u drugim područjima.” - Katarina Luketić (Tportal ) o knjizi "Prostor za otpadnike"

Nebojša Lujanović (1981., Novi Travnik, BiH), diplomirao komparativnu književnost i sociologiju (radom o Andrićevim pripovijetkama) te politologiju na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Poslijediplomski studij komparativne književnosti, kulture, izvedbenih umjetnosti i filma u Zagrebu dovršava 2012. obranom doktorskog rada "Između nacionalnih književnosti – identitet i pozicioniranje autora od Andrića do Jergovića". Kao vanjski suradnik, u naslovnom zvanju docenta, izvodi nastavu na Filozofskom fakultetu u Splitu i Zenici. Objavljuje znanstvene radove i sudjeluje na znanstveno-stručnim skupovima iz suvremene hrvatske i regionalne književnosti, sociologije književnosti i kulturalnih studija.

Vodi festivale (Pričigin i Festival svjetske književnosti u Splitu), kao i radionice kreativnog pisanja. Prikaze znanstveno-publicističkih naslova objavljuje na Trećem programu hrvatskog radija (Bibliovizor). Otac dvoje djece: Lovre i Loti. Hobi – trčanje europskih maratona.

Objavio je sljedeća prozna djela: roman "Stakleno oko" (Parnas, 2007), zbirku priča "S pogrebnom povorkom nizbrdo" (Algoritam, 2008.), roman "Godina svinje" (Algoritam, 2010), roman "Orgulje iz Waldsassena" (EPH-Liber, 2011), roman "Oblak boje kože" (Fraktura, 2015), roman "Južina" (Fraktura, 2019) i priručnik za kreativno pisanje "Autopsija teksta" (CeKaPe, 2016). Godine 2018. objavljuje znanstvenu knjigu "Prostor za otpadnike : Od ideologije i identiteta do književnog polja" (Leykam International). 

Trenutno zaposlen kao docent na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Živi u Splitu.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.