Nakon što je u požaru kafića Tri palme izgorio vlasničin sin, svi traže krivca, a krivac može biti samo jedan: mladi Rom koji je u kafiću radio kao konobar. On je prisiljen bježati jer njegova je krivnja za sve druge neupitna, njegovo lice vrišti sa svih naslovnica, te se mora sakriti, a to može samo u Bosni, u naselju u kojem živi njegov otac. A poput svoje sestre samo je sanjao da živi kao i svaki drugi čovjek, da ne bude neprestano obilježen bojom svoje kože.

Taj je događaj, u osvit rata, naizgled mirnoj gomili bio okidač, te ona u potrazi za pravdom okružuje romsko naselje u Zagrebu, stvarajući od njega geto, jer krivi su Romi, oni su ti koji su drugačiji i zato opasni. Hoće li brat i sestra uspjeti prijeći sve granice, prije svega one u ljudskim glavama? Hoće li Enis pronaći oca, koji opsjednuto skuplja dokumente o Romima sa sličnim prezimenom, pobijenima u romskom Holokaustu, nadajući se velikoj odšteti, dok kao taksist vozi visoke oficire JNA u svome starome mercedesu?

Od Zagreba do Bosne, od sadašnjosti do prošlosti, od romskoga geta u središtu Zagreba do Auschwitza i slabije poznatoga romskoga Holokausta, od sanjanog normalnog života do ratnih trublji, Nebojša Lujanović u svome novom romanu "Oblak boje kože" pripovijeda o krivnji i pravdi, o žrtvama i onima drugima, prije svega o Romima i njihovoj kulturi, o onima istinskim drugima koje ne vidimo i koji su uvijek u središtu tragedije.

Nebojša Lujanović (1981., Novi Travnik, BiH), diplomirao komparativnu književnost i sociologiju (radom o Andrićevim pripovijetkama) te politologiju na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Poslijediplomski studij komparativne književnosti, kulture, izvedbenih umjetnosti i filma u Zagrebu dovršava 2012. obranom doktorskog rada "Između nacionalnih književnosti – identitet i pozicioniranje autora od Andrića do Jergovića". Kao vanjski suradnik, u naslovnom zvanju docenta, izvodi nastavu na Filozofskom fakultetu u Splitu i Zenici. Objavljuje znanstvene radove i sudjeluje na znanstveno-stručnim skupovima iz suvremene hrvatske i regionalne književnosti, sociologije književnosti i kulturalnih studija.

Vodi festivale (Pričigin i Festival svjetske književnosti u Splitu), kao i radionice kreativnog pisanja. Prikaze znanstveno-publicističkih naslova objavljuje na Trećem programu hrvatskog radija (Bibliovizor). Otac dvoje djece: Lovre i Loti. Hobi – trčanje europskih maratona.

Objavio je sljedeća prozna djela: roman "Stakleno oko" (Parnas, 2007), zbirku priča "S pogrebnom povorkom nizbrdo" (Algoritam, 2008.), roman "Godina svinje" (Algoritam, 2010), roman "Orgulje iz Waldsassena" (EPH-Liber, 2011), roman "Oblak boje kože" (Fraktura, 2015), roman "Južina" (Fraktura, 2019) i priručnik za kreativno pisanje "Autopsija teksta" (CeKaPe, 2016). Godine 2018. objavljuje znanstvenu knjigu "Prostor za otpadnike : Od ideologije i identiteta do književnog polja" (Leykam International). 

Trenutno zaposlen kao docent na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Živi u Splitu.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.