Roman "Godina svinje" Nebojše Lujanovića govori o jednoj godini, tri prijatelja i bezbroj nedaća.

Dvojica od njih, Ptica i Luis, pripovjedač, još vjeruju da je moguće "putovati prema gore", ali kako to pokušavaju učiniti na normalan i društveno navodno poželjan način - stječući diplome, baveći se sportom, tražeći zaposlenje na temelju sposobnosti i kvalifikacija - za njih sva vrata ostaju čvrsto zatvorena.

Treći pak lik, Benc, loser po rođenju, nema nikakvih ambicija osim dočepati se alkohola i njegovom žestinom razblažiti spoznaju da živi u svijetu u kojem nema nikakve šanse. No, on i ne pomišlja što su mu sve u stanju život i društvo - a to nije apstraktna forma nego nešto što čine ljudi, naša braća! - složiti.

"Godina svinje" je putovanje tamo kamo u ovom romanu svi putovi vode, u isto, na putovanje bez pomaka. Osobne kalvarije trojice mladića isprepliću se s poslovnim neuspjesima, Hrvatska samu sebe prikazuje kao društvo znanja, a pokazuje se kao društvo pukih sánja - da ne kažemo još i nešto grublje - nepromjenjivog, cementiranog stanja, bez mogućnosti uspona u hijerarhiji.

Nebojša Lujanović napisao je roman koji se razvija kroz prikaze batrganja, padova, u sudarima naivnih želja i licemjerne zbilje koji završavaju apsurdnim scenama. Sve to skupa, s politikom kao pokroviteljem, usmjerava likove prema nasilju i kriminalu kao jedinim opcijama, sa zatvorima i ludnicama kao usputnim postajama tog dnomovinskog puta.

Lujanovićev neorealistički procéde bilježi sirovu i bolno jednostavnu stvarnost i jezički, kao neuljepšanu masu, kao svijet izrastao mimo estetike ili svijet u kojemu su estetika i umjetnost potrebni tek kao alibi za socijalni darvinizam.

Nebojša Lujanović (1981., Novi Travnik, BiH), diplomirao komparativnu književnost i sociologiju (radom o Andrićevim pripovijetkama) te politologiju na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Poslijediplomski studij komparativne književnosti, kulture, izvedbenih umjetnosti i filma u Zagrebu dovršava 2012. obranom doktorskog rada "Između nacionalnih književnosti – identitet i pozicioniranje autora od Andrića do Jergovića". Kao vanjski suradnik, u naslovnom zvanju docenta, izvodi nastavu na Filozofskom fakultetu u Splitu i Zenici. Objavljuje znanstvene radove i sudjeluje na znanstveno-stručnim skupovima iz suvremene hrvatske i regionalne književnosti, sociologije književnosti i kulturalnih studija.

Vodi festivale (Pričigin i Festival svjetske književnosti u Splitu), kao i radionice kreativnog pisanja. Prikaze znanstveno-publicističkih naslova objavljuje na Trećem programu hrvatskog radija (Bibliovizor). Otac dvoje djece: Lovre i Loti. Hobi – trčanje europskih maratona.

Objavio je sljedeća prozna djela: roman "Stakleno oko" (Parnas, 2007), zbirku priča "S pogrebnom povorkom nizbrdo" (Algoritam, 2008.), roman "Godina svinje" (Algoritam, 2010), roman "Orgulje iz Waldsassena" (EPH-Liber, 2011), roman "Oblak boje kože" (Fraktura, 2015), roman "Južina" (Fraktura, 2019) i priručnik za kreativno pisanje "Autopsija teksta" (CeKaPe, 2016). Godine 2018. objavljuje znanstvenu knjigu "Prostor za otpadnike : Od ideologije i identiteta do književnog polja" (Leykam International). 

Trenutno zaposlen kao docent na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Živi u Splitu.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.