Roman "Godina svinje" Nebojše Lujanovića govori o jednoj godini, tri prijatelja i bezbroj nedaća.

Dvojica od njih, Ptica i Luis, pripovjedač, još vjeruju da je moguće "putovati prema gore", ali kako to pokušavaju učiniti na normalan i društveno navodno poželjan način - stječući diplome, baveći se sportom, tražeći zaposlenje na temelju sposobnosti i kvalifikacija - za njih sva vrata ostaju čvrsto zatvorena.

Treći pak lik, Benc, loser po rođenju, nema nikakvih ambicija osim dočepati se alkohola i njegovom žestinom razblažiti spoznaju da živi u svijetu u kojem nema nikakve šanse. No, on i ne pomišlja što su mu sve u stanju život i društvo - a to nije apstraktna forma nego nešto što čine ljudi, naša braća! - složiti.

"Godina svinje" je putovanje tamo kamo u ovom romanu svi putovi vode, u isto, na putovanje bez pomaka. Osobne kalvarije trojice mladića isprepliću se s poslovnim neuspjesima, Hrvatska samu sebe prikazuje kao društvo znanja, a pokazuje se kao društvo pukih sánja - da ne kažemo još i nešto grublje - nepromjenjivog, cementiranog stanja, bez mogućnosti uspona u hijerarhiji.

Nebojša Lujanović napisao je roman koji se razvija kroz prikaze batrganja, padova, u sudarima naivnih želja i licemjerne zbilje koji završavaju apsurdnim scenama. Sve to skupa, s politikom kao pokroviteljem, usmjerava likove prema nasilju i kriminalu kao jedinim opcijama, sa zatvorima i ludnicama kao usputnim postajama tog dnomovinskog puta.

Lujanovićev neorealistički procéde bilježi sirovu i bolno jednostavnu stvarnost i jezički, kao neuljepšanu masu, kao svijet izrastao mimo estetike ili svijet u kojemu su estetika i umjetnost potrebni tek kao alibi za socijalni darvinizam.

Nebojša Lujanović (1981.) diplomirao je komparativnu književnost i sociologiju na Filozofskom fakultetu (radom o Andrićevim pripovijetkama) te politologiju na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Poslijediplomski studij komparativne književnosti, kulture, izvedbenih umjetnosti i filma u Zagrebu dovršava 2012. obranom disertacije Između nacionalnih književnosti – identitet i pozicioniranje autora od Andrića do Jergovića. Predavački i znanstveno djeluje u području teorije književnosti, sociologije književnosti, kulturalnih studija i suvremene hrvatske književnosti. Nakon tridesetak znanstvenih radova iz navedenih područja, objavio znanstvenu knjigu Prostor za otpadnike – od ideologije i identiteta do književnog polja. 

Prikaze znanstvenih i publicističkih naslova objavljuje u Bibliovizoru (Treći program Hrvatskog radija). Ujedno se kontinuirano bavi spisateljskim radom; piše kratke priče (S pogrebnom povorkom nizbrdo), romane (Godina svinje, Orgulje iz Waldsassena, Oblak boje kože, Južina, Maratonac), eseje (Fatalne simetrije), scenarije itd. 

Aktivan u sferi kulture: održava književne promocije i tribine, sudjeluje u različitim kulturnim projektima, vodi festivale (umjetnički voditelj Pričigina, splitskog festivala pričanja priča). Niz godina vodi radionice kreativnog pisanja u različitim gradovima; nakon stečenog iskustva objavio priručnik za kreativno pisanje Autopsija teksta. Surađivao s nekoliko fakulteta kao vanjski suradnik (Split, Zadar, Zenica). Trenutačno zaposlen kao docent na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Živi u Splitu.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.