Druga knjiga, a prva zbirka priča Nebojše Lujanovića, “S pogrebnom povorkom nizbrdo” već i naslovom dobro ocrtava dominantan ugođaj knjige: riječ je o pričama u kojima se tragično i komično smjenjuju i nadjačavaju, kao Sunce i Mjesec, i jedno ne može bez drugoga. No autoru su od svih čuda i nesklada ovog svijeta ipak najzanimljiviji ljudi.

Lujanovićevi likovi su sasvim obični ljudi sa sasvim običnim problemima, no to što su sasvim obični ne čini te probleme manje strašnima, mnogi mogu čovjeku glave ili pameti doći. Kao, recimo, rudaru Arifu koji je živio kako-tako dok ga nisu uvjerili da se baš on nalazi na novčanici od deset dinara, popularnoj hiljadarki, pa je krenuo tražiti svoje pravo, pardon, copyright. Ili bivšoj časnoj sestri Delfini koja je Boga spoznala kad se najmanje nadala i svoj red potom napustila, ili ranjenom vojniku HVO-a kojega od rana i rata izliječi doktor muslimanskog prezimena.

Identitet je ključno pitanje i točka ključanja kod Lujanovićevih likova. Kriza identiteta dolazi nenadano, bez kucanja, nakon nje svijet ostaje isti, ali je čovjek bitno drugačiji pa drugim okom i na svijet gleda. Apsurd je pak pokretač ovih priča koje kao da se pitaju – što činiti sa životom kad se pretvori u nešto besmislenije i smješnije od vica?

Lujanovićevo pripovijedanje je klasično, dakle trajno moderno, širok raspon interesa i literarnih postupaka ne otežava čitanje, dapače, potiče ga, njegove priče se s lakoćom gnijezde u čovjeku, jer tu negdje, u čitatelju, kao da postoji prazno mjesto koje ih iščekuje. Premda se ove priče čitaju lako, stranice lete kao noge na nizbrdici, njihov efekt je sasvim suprotan – čitateljsko zadovoljstvo kreće uzbrdo.

Nebojša Lujanović (1981.) diplomirao je komparativnu književnost i sociologiju na Filozofskom fakultetu (radom o Andrićevim pripovijetkama) te politologiju na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Poslijediplomski studij komparativne književnosti, kulture, izvedbenih umjetnosti i filma u Zagrebu dovršava 2012. obranom disertacije Između nacionalnih književnosti – identitet i pozicioniranje autora od Andrića do Jergovića. Predavački i znanstveno djeluje u području teorije književnosti, sociologije književnosti, kulturalnih studija i suvremene hrvatske književnosti. Nakon tridesetak znanstvenih radova iz navedenih područja, objavio znanstvenu knjigu Prostor za otpadnike – od ideologije i identiteta do književnog polja. 

Prikaze znanstvenih i publicističkih naslova objavljuje u Bibliovizoru (Treći program Hrvatskog radija). Ujedno se kontinuirano bavi spisateljskim radom; piše kratke priče (S pogrebnom povorkom nizbrdo), romane (Godina svinje, Orgulje iz Waldsassena, Oblak boje kože, Južina, Maratonac), eseje (Fatalne simetrije), scenarije itd. 

Aktivan u sferi kulture: održava književne promocije i tribine, sudjeluje u različitim kulturnim projektima, vodi festivale (umjetnički voditelj Pričigina, splitskog festivala pričanja priča). Niz godina vodi radionice kreativnog pisanja u različitim gradovima; nakon stečenog iskustva objavio priručnik za kreativno pisanje Autopsija teksta. Surađivao s nekoliko fakulteta kao vanjski suradnik (Split, Zadar, Zenica). Trenutačno zaposlen kao docent na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Živi u Splitu.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.