Koje su granice čovjekove izdržljivosti, koliko ljudsko tijelo, a samim time i glava, može podnijeti u trčanju, i to trčanju maratona? I sam maratonac kroz šest svjetskih maratona istrčanih u proteklih nekoliko godina, Nebojša Lujanović govori o usponima i padovima, o upornosti koja je potrebna da bi se uopće vježbalo za jednu tako zahtjevnu disciplinu, da bi se, sve iz ljubavi i vlastitim sredstvima, otputovalo na daleke destinacije i tamo istrčala dionica od 41.195 kilometara. Ova knjiga govori o bolu i hrabrosti koji su potrebni da bi se krenulo na trčanje, o zadovoljstvu koje pobjeda, prije svega nad samim sobom, pruža, o osjećaju solidarnosti koji dijele stotine maratonaca.

"Maratonac", međutim, nije knjiga o trčanju; ona je prije svega introspekcija čovjeka koji se nalazi sam nasuprot svemu i koji mora raščistiti svoje dileme, strahove i poraze da bi se uopće usudio krenuti dalje u trčanje, u život. "Maratonac" je knjiga o neodustajanju, to je proza koja čitatelja potiče da vidi izazove u svom životu, da pogleda staze koje želi prijeći i načine da kroz ta iskušenja pokuša postati bolji, dok je maraton najtočnija metafora puta kojim čovjek treba proći kako bi spoznao sebe i drugoga.

“Zona nepodnošljivosti za okolinu počinje tri mjeseca prije datuma maratona. Toliko je udarnog rada potrebno za one koji tijekom cijele godine imaju postavljenu bazu od tri treninga tjedno neovisno o terminima maratona. I tako dva puta godišnje; jedan maraton u proljeće, jedan ujesen. Udarne pripreme po najvećoj kiši i zimi prije proljetnog, ili po najvećoj vrućini za jesenski. Izvan tih termina teško i da ima atraktivnih utrka. Maratonci nisu vrsta ljudi koja će sebi olakšavati. I mijenjati navike.

U tom tromjesečnom periodu ne postoji ništa osim trčanja. Bliski ljudi, važni datumi, proslave, obljetnice, izleti, obiteljska okupljanja... Sve pada u sjenu isplaniranog rasporeda treninga, s izmjenama dužina i kraćih trčanja, trčanja intervala i treninga snage. Vikendi više nisu vrijeme opuštanja, nego vrijeme žrtvovanja: na njih padaju dužinski treninzi, od 25 do 40 kilometara.”

Nebojša Lujanović (1981., Novi Travnik, BiH), diplomirao komparativnu književnost i sociologiju (radom o Andrićevim pripovijetkama) te politologiju na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Poslijediplomski studij komparativne književnosti, kulture, izvedbenih umjetnosti i filma u Zagrebu dovršava 2012. obranom doktorskog rada "Između nacionalnih književnosti – identitet i pozicioniranje autora od Andrića do Jergovića". Kao vanjski suradnik, u naslovnom zvanju docenta, izvodi nastavu na Filozofskom fakultetu u Splitu i Zenici. Objavljuje znanstvene radove i sudjeluje na znanstveno-stručnim skupovima iz suvremene hrvatske i regionalne književnosti, sociologije književnosti i kulturalnih studija.

Vodi festivale (Pričigin i Festival svjetske književnosti u Splitu), kao i radionice kreativnog pisanja. Prikaze znanstveno-publicističkih naslova objavljuje na Trećem programu hrvatskog radija (Bibliovizor). Otac dvoje djece: Lovre i Loti. Hobi – trčanje europskih maratona.

Objavio je sljedeća prozna djela: roman "Stakleno oko" (Parnas, 2007), zbirku priča "S pogrebnom povorkom nizbrdo" (Algoritam, 2008.), roman "Godina svinje" (Algoritam, 2010), roman "Orgulje iz Waldsassena" (EPH-Liber, 2011), roman "Oblak boje kože" (Fraktura, 2015), roman "Južina" (Fraktura, 2019) i priručnik za kreativno pisanje "Autopsija teksta" (CeKaPe, 2016). Godine 2018. objavljuje znanstvenu knjigu "Prostor za otpadnike : Od ideologije i identiteta do književnog polja" (Leykam International). 

Trenutno zaposlen kao docent na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Živi u Splitu.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.