Koje su granice čovjekove izdržljivosti, koliko ljudsko tijelo, a samim time i glava, može podnijeti u trčanju, i to trčanju maratona? I sam maratonac kroz šest svjetskih maratona istrčanih u proteklih nekoliko godina, Nebojša Lujanović govori o usponima i padovima, o upornosti koja je potrebna da bi se uopće vježbalo za jednu tako zahtjevnu disciplinu, da bi se, sve iz ljubavi i vlastitim sredstvima, otputovalo na daleke destinacije i tamo istrčala dionica od 41.195 kilometara. Ova knjiga govori o bolu i hrabrosti koji su potrebni da bi se krenulo na trčanje, o zadovoljstvu koje pobjeda, prije svega nad samim sobom, pruža, o osjećaju solidarnosti koji dijele stotine maratonaca.

"Maratonac", međutim, nije knjiga o trčanju; ona je prije svega introspekcija čovjeka koji se nalazi sam nasuprot svemu i koji mora raščistiti svoje dileme, strahove i poraze da bi se uopće usudio krenuti dalje u trčanje, u život. "Maratonac" je knjiga o neodustajanju, to je proza koja čitatelja potiče da vidi izazove u svom životu, da pogleda staze koje želi prijeći i načine da kroz ta iskušenja pokuša postati bolji, dok je maraton najtočnija metafora puta kojim čovjek treba proći kako bi spoznao sebe i drugoga.

“Zona nepodnošljivosti za okolinu počinje tri mjeseca prije datuma maratona. Toliko je udarnog rada potrebno za one koji tijekom cijele godine imaju postavljenu bazu od tri treninga tjedno neovisno o terminima maratona. I tako dva puta godišnje; jedan maraton u proljeće, jedan ujesen. Udarne pripreme po najvećoj kiši i zimi prije proljetnog, ili po najvećoj vrućini za jesenski. Izvan tih termina teško i da ima atraktivnih utrka. Maratonci nisu vrsta ljudi koja će sebi olakšavati. I mijenjati navike.

U tom tromjesečnom periodu ne postoji ništa osim trčanja. Bliski ljudi, važni datumi, proslave, obljetnice, izleti, obiteljska okupljanja... Sve pada u sjenu isplaniranog rasporeda treninga, s izmjenama dužina i kraćih trčanja, trčanja intervala i treninga snage. Vikendi više nisu vrijeme opuštanja, nego vrijeme žrtvovanja: na njih padaju dužinski treninzi, od 25 do 40 kilometara.”

Nebojša Lujanović (1981.) diplomirao je komparativnu književnost i sociologiju na Filozofskom fakultetu (radom o Andrićevim pripovijetkama) te politologiju na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Poslijediplomski studij komparativne književnosti, kulture, izvedbenih umjetnosti i filma u Zagrebu dovršava 2012. obranom disertacije Između nacionalnih književnosti – identitet i pozicioniranje autora od Andrića do Jergovića. Predavački i znanstveno djeluje u području teorije književnosti, sociologije književnosti, kulturalnih studija i suvremene hrvatske književnosti. Nakon tridesetak znanstvenih radova iz navedenih područja, objavio znanstvenu knjigu Prostor za otpadnike – od ideologije i identiteta do književnog polja. 

Prikaze znanstvenih i publicističkih naslova objavljuje u Bibliovizoru (Treći program Hrvatskog radija). Ujedno se kontinuirano bavi spisateljskim radom; piše kratke priče (S pogrebnom povorkom nizbrdo), romane (Godina svinje, Orgulje iz Waldsassena, Oblak boje kože, Južina, Maratonac), eseje (Fatalne simetrije), scenarije itd. 

Aktivan u sferi kulture: održava književne promocije i tribine, sudjeluje u različitim kulturnim projektima, vodi festivale (umjetnički voditelj Pričigina, splitskog festivala pričanja priča). Niz godina vodi radionice kreativnog pisanja u različitim gradovima; nakon stečenog iskustva objavio priručnik za kreativno pisanje Autopsija teksta. Surađivao s nekoliko fakulteta kao vanjski suradnik (Split, Zadar, Zenica). Trenutačno zaposlen kao docent na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Živi u Splitu.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.