Kad András Forgách jednog lijepog, ili baš i ne toliko lijepog dana, u telefonskom razgovoru sazna da je netko od njegove najbliže rodbine godinama bio revni suradnik mađarske službe sigurnosti, siguran je samo u jedno: nipošto ne može biti riječ o njegovoj pokojnoj majci. Za oca je već prije čuo slične glasine, no i njih bi uvijek odbio jednostavnim argumentom: tvrdolinijaški komunisti poput njegovih roditelja nikad ne bi bili u stanju igrati dvostruku igru. Kad napokon u jednoj kavani od osobe koja je nabasala na dosje sazna identitet špijuna u vlastitoj obitelji, Forgáchu se ruši cijeli svijet.

A kako će pisac – kojeg su upravo tajne službe okarakterizirale kao “vrlo nadarenog čovjeka koji zna šutjeti, a istodobno svijetom hoda širom otvorenih očiju” – drugačije reagirati na takav šok nego pisanjem romana u kojem daje glas članovima svoje obitelji koji više nisu živi, a među kojima je netko prokazivao čak i vlastitu djecu.

U romanu "Tajni život moje majke" mađarski pisac András Forgách hvata se u koštac s nevjerojatnom spoznajom o svojoj obitelji. U želji da razumije prošlost i pomiri se sa sadašnjošću, rekonstruira život svojih roditelja u napetoj priči o ljubavi i izdaji, obitelji i državi, šarmu i ludilu, a ponajviše oprostu.

Lijepa, vrlo lijepa knjiga. I tužna. I dramatična. A očaravajuće je lijepo i dramatično u njoj to da tuga ni trenutka ne svlada sina njezine junakinje Brurije, autora ove knjige.
Péter Nádas

Teško je uopće pojmiti kako je András Forgách pronašao snagu uma da napiše ovaj roman.
On-magazine, Velika Britanija

Tajni život moje majke dirljiv je i intiman roman koji će vas katkada podsjetiti na Güntera Grassa.
Sunday Herald

Napola mitologizirana priča, koju Forgách iznosi izmjenjujući fikciju, poeziju i novinarstvo, svoje korijene ima u jezgrovitoj priči o Hladnome ratu. Ova knjiga nije samo književna senzacija u njegovoj rodnoj Mađarskoj, nego i u petnaestak zemalja u kojima je prevedena.
The Guardian

Mađarsko društvo možda je tek sada stiglo do točke na kojoj se usuđuje suočiti se sa samim sobom i prebroditi neke ubojito jezgrovite istine koje se, kao što znamo, uvijek mogu odnositi samo na nekoga drugog. Tema ove itekako dobrodošle knjige tek sada postaje trend u suvremenoj mađarskoj umjetnosti.
Csaba Horváth, portal za umjetnost ART7

András Forgách (Budimpešta, 1952.) studirao je povijest i povijest filozofije. Piše romane, kazališne komade, filmske scenarije, eseje i kritike. Osim (doku)romana Aktivnog dosjea više nema (Élő kötet nem marad, prvo izdanje 2015., prošireno 2018.), koji se prevodi na desetak jezika, a prava na ekranizaciju otkupili su Heyday Films i Film4, objavio je još Két dráma (Dvije drame, 1991.), Aki nincs (Koga nema, roman, 1999.), Gonosz siker (Zloban uspjeh, eseji, 2000.), Zehuze (roman o majci, 2007.), 12 nő voltam (Bijah 12 ženâ, zbirka novela, 2013.), Valami fiatal szélhámos (Neki mladi vucibatina, pripovijetke, 2015.) te dvadesetak dramskih tekstova.

Preveo je na mađarski i brojne klasike, među kojima Shakespearea, Musila, Pintera, Geneta, Čehova i Beaumarchaisa. Desetljećima je radio kao dramaturg u velikim kazalištima; posljednjih godina vodi katedru za dramaturgiju te za filmski scenarij na budimpeštanskoj Kazališnoj i filmskoj akademiji. Aktivan je i na području vizualnih umjetnosti.

Za svoje radove primio je mnogobrojne nacionalne kazališne i književne nagrade.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.