Život je riječ zapisana na papiru
samo u trenutku rođenja.
 
Pokušala sam nadvladati vjetar,
ali nisam uspjela.

Željela sam živjeti stotinu godina
i živjela sam.
 

Izravnost i žestina u knjizi pjesama Josipe Gogić "Žena žutih očiju" jedan su od mogućih odgovora na ravnodušnost svijeta, odgovor koji neumorno veže riječi i život nemajući samilosti "prema ranjenim dušama". Jednostavnim, preciznim i domišljenim stihovima provjerava se nulta točka vlastitog jezika, onoga jezika koji u dijaboličnim figurama, prizorima i pjesničkim slikama govori o sumnji i strasti, o vjetru, nemiru i prolaznosti...

Tijelo, zaborav tijela (ovisnost i poniznost, predaja i tišina), nosiva je struktura knjige pjesama u kojoj se prepleću obziri i strasti, sljepoća i boje, djeca i odrasli, ali i sumnje koje opsjedaju onu koja piše o proganjanju, daljini, oku, srcu, večeri, zanosu, raspadanju i smrti... Uporno se vraćajući samoj sebi, poezija u knjizi Josipe Gogić Žena žutih očiju, s okrutnošću i sjetom, istodobno, otvara krug života i smrti, trajanja i nestanka, vjerujući da će tako pronaći svoj početak, svoga čitatelja.

Miroslav Mićanović

Josipa Gogić rođena je 1985. u Osijeku, gdje je 2008. godine diplomirala na Ekonomskom fakultetu. Do sada je kao stručna suradnica bila zaposlena na Rektoratu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Odjelu za kulturologiju u Osijeku te Filozofskom fakultetu Osijek. Dobitnica je nagrade za najbolji pjesnički rukopis "Male stvari" na 26. Pjesničkim susretima u Drenovcima 2015. godine. Iste godine zbirkom pjesama "Nacrtati usne" osvojila je Hrvatsku književnu nagradu Grada Karlovca Zdravko Pucak. Poeziju je objavljivala u književnim časopisima (Zarez, Poezija i Književna revija), publikacijama i zbornicima. Članica je Društva hrvatskih književnika.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.