Još jedan korak. Samo još jedan. Pa onda još jedan nakon njega… Prestao ih je brojati, baš kao što je prestao razmišljati o smjeru i cilju. Bilo mu je važno samo da pronađe snage za taj jedan jedini korak ne razmišljajući o sljedećem....

„U najnovijoj knjizi Nade Mihaljević 'Putovanje u mjestu', Luka i Lana likovi su koji se razlikuju od većine svojih vršnjaka. Autoricu je privukla tema o sudbini djece rastavljenih roditelja. Iako su danas rastave braka sve učestalije pojave u društvu, djeca svejedno teško proživljavaju promjene koje slijede nakon rastave i osjećaju se različitima od drugih. U likovima Lane i Luke autorica je ponovno izgradila zanimljive, jedinstvene i snažne ličnosti. Oni, kao i ostali likovi ove knjige, dugo su vremena stajali u mjestu. Nisu bili zadovoljni sami sobom i svojim položajem u obitelji, školi… Trebalo je učiniti prvi, makar i malen, korak. I do kraja knjige svi će učiniti taj prvi korak koji će omogućiti pomicanje s mjesta, odnosno mijenjanje svoje pozicije u životu, u obitelji, među prijateljima. Knjiga nam poručuje da su koraci koji će nas pomaknuti s mjesta: pomaganje u nevolji, darežljivost, blagonaklonost, prijaznost, spremnost za sudjelovanje u tuđim osjećajima, iskazivanje zahvalnosti za male stvari, podizanje praga tolerancije za tuđe postupke…

Svi mladi koji imaju teškoća u stvaranju prijateljstva najviše vremena troše na usamljeničke aktivnosti i trebaju nečiju pomoć. Luka se tako predao šahu, ali druženje s Lanom i staricom Magdom bila je ustvari neophodna pomoć Luki. Oslobodio se straha od odbačenosti, otvorio stranicu na Fejsu i na taj način pripustio donedavne površne znance da mu se malo više približe te, možda i najvažnije, prihvatio očevu novu obitelj. Prihvativši tako svojega mlađeg polubrata, Luka je donio značajnu odluku: „Nikad neću dozvoliti da se osjeća osamljeno i izgubljeno; ja sam njegov veliki brat i na mene će uvijek moći računati.“

I Lana će popraviti svoj odnos s ocem, od kojega se bila prilično udaljila. Nju pak jako muče moralne dvojbe vezane uz jedinu joj prijateljicu. U trenutku kad napravi ono što smatra da je trebala davno prije učiniti za svoju prijateljicu – nastupa olakšanje, ali i zaključak u kojemu se osjeća mudrost stare Magde: „I jedan korak bolji je od stajanja u mjestu.“

Dubravka Težak

Nada Mihaljević (1968., Zagreb) živi u selu bajkovita imena Kraljev Vrh, na zagorskim obroncima Medvednice. Odrastala je u Donjoj Stubici, a obiteljske korijene vuče iz živopisne i pitome Lepe Vesi, sela nedaleko od Stubīcā. Voli živjeti u blizini šume, velike i prostrane, kojom se može satima šetati, pa i zalutati i izgubiti se. Srećom, dosad se nije ozbiljno izgubila, osim u vlastitim mislima i maštarijama, iz kojih onda nastaju ideje za priče i romane. Dosad je objavila osam romana za djecu i mlade. Dvostruka je dobitnica Nagrade „Grigor Vitez”, za romane „Anđeo plišanih igračaka” (2013.) i „Putovanje u mjestu” (2019.). Piše i kratke priče, igrokaze, radioigre i priče za djecu. Okušala se i u scenskom pripovijedanju. Radi u knjižnici. Članica je Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.