Književnica Nada Mihaljević svojim novim romanom za djecu "Mondrian iz Lepe Vesi" donosi priču o dječaku Mislavu i djevojčici Miji, njihovom novom prijateljstvu i misterioznom nestanku jedne Mondrianove slike.

Jedanaestogodišnji Mislav provodi praznike na selu kod djeda i bake. Već prvog dana upozna grupu vršnjaka i brzo se sprijatelji s njima. Najviše se zbliži s Mijom, iako ga ona u početku zbunjuje jer potpuno odudara od stereotipnih očekivanja. Mija vatreno obožava nogomet i natprosječno je darovita nogometašica. Njezina obitelj to uglavnom tolerira kao prolazni hir, očekujući „da se opameti i prestane s glupostima, te se počne ponašati kao pristojna djevojčica“. Podržava ju jedino osebujna baka Vera, slikarica koja povučeno živi u Lepoj Vesi, tihom i zabačenom zagorskom selu.

Za ljetnih mjeseci Mija redovito biciklom odlazi baki Veri, pa će jednom prilikom na biciklistički izlet povesti i Mislava. Njega će očarati bakin atelje, kao i njezine priče o slavnim slikarima. Tako će Mislav saznati da baka Vera ima originalnu Mondrianovu sliku…

„Već nekim dosadašnjim svojim djelima (primjerice Anđeo plišanih igračaka, Putovanje u mjestu, Gospodar šećera) Nada Mihaljević je pokazala da joj je jako važno u knjigama uspostaviti mostove između različitih generacija: roditelja i djece, djedova i baka s djecom i mladima. Posebno je zanimaju obiteljski odnosi i njihov boljitak, razumijevanje djece koja su po nečemu drugačija i posebna. Isticanje njihovih dobrih karakternih i intelektualnih osobina ponekad je postignuto na vrlo neobične načine. Dijete koje ima oblik autističnog poremećaja može pomoći odraslima i drugoj djeci da vide sebe u boljem svjetlu; mladić u bijegu od kuće sretne bakicu koja će mu pokazati da se situacija može sagledati iz iznenađujućih perspektiva. U knjizi koju imate u rukama Nada Mihaljević nastavlja ovu vrlo zanimljivu misiju.“ – Diana Zalar, iz pogovora

Nada Mihaljević (1968., Zagreb) živi u selu bajkovita imena Kraljev Vrh, na zagorskim obroncima Medvednice. Odrastala je u Donjoj Stubici, a obiteljske korijene vuče iz živopisne i pitome Lepe Vesi, sela nedaleko od Stubīcā. Voli živjeti u blizini šume, velike i prostrane, kojom se može satima šetati, pa i zalutati i izgubiti se. Srećom, dosad se nije ozbiljno izgubila, osim u vlastitim mislima i maštarijama, iz kojih onda nastaju ideje za priče i romane. Dosad je objavila osam romana za djecu i mlade. Dvostruka je dobitnica Nagrade „Grigor Vitez”, za romane „Anđeo plišanih igračaka” (2013.) i „Putovanje u mjestu” (2019.). Piše i kratke priče, igrokaze, radioigre i priče za djecu. Okušala se i u scenskom pripovijedanju. Radi u knjižnici. Članica je Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.