Godine 1931. Walter Benjamin napisao je kratak i danas slavan esej o odnosu čitatelja i njihovih knjiga i naslovio ga "Raspakiravam svoju biblioteku: besjeda o kolekcionarstvu". Dok se u lipnju 2015. sprema napustiti svoj seoski dom u dolini Loire, glasoviti argentinski pisac i bibliofil Alberto Manguel kreće putem naizgled suprotnim Benjaminovu – valja mu naime spakirati više od 35.000 svezaka koje je prikupio tijekom života i poslati ih na novu prekomorsku adresu, jer Habent sua fata libelli; knjige imaju vlastitu sudbinu.

I dok pakira i probire knjige koje će zadržati, pohraniti ili odbaciti, Manguel se prepušta razmišljanju o prirodi odnosa između knjige i čitatelja, reda i nereda, čitanja i sjećanja, ispisujući elegiju koja se čita kao manifest, lucidan čin pobune protiv prijetnje zaborava koji nam prazni police.

Svaka biblioteka, piše Manguel, neka je vrsta višeslojne autobiografije, pa na tom tragu i "Dok pakiram svoju biblioteku" postaje upečatljiv i intiman osvrt na prebogat čitateljski život jednog iznimnog autora. Erudicija i mudrost, a nadasve strast prema književnosti, koju osjećamo na svakoj stranici Manguelove knjige, vode nas kroz epohe i svjetove, kroz čarobne hodnike jedne veličanstvene biblioteke, života posvećena čitanju.

Himna čitanju.
Financial Times

Polje u kom se Alberto Manguel pronašao polje je čitalačkog erosa... On je Don Juan biblioteka.
The Guardian

U knjizi "Dok pakiram svoju biblioteku" intimna poglavlja koja čine Manguelovu 'elegiju' za vlastitu biblioteku smjenjuju se s deset majstorskih digresija o njegovu životu čitatelja i obožavatelja knjiga... Manguelov intelekt i entuzijazam dolaze do punog izražaja dok citira iz zadivljujućeg broja knjiga na najrazličitijim jezicima, dotičući se zapanjujućeg broja tema.
Wall Street Journal

Alberto Manguel, rođen 1948. u Buenos Airesu, odrastao je u Tel Avivu i živio u Italiji, Francuskoj, na Tahitiju, Engleskoj te u Kanadi. Od 1964. do 1968., radeći u knjižari Pygmalion u Buenos Airesu, čitao je tada već slijepom Jorgeu Luisu Borgesu. Godinama poslije portretirao je zagonetnoga genija u knjizi "S Borgesom" (2004.), za koju je primio nagradu Prix du livre en Poitou-Charentes. Godine 1969. Manguel je napustio Argentinu i otišao u Europu, gdje radi kao prevoditelj i urednik u različitim nakladničkim kućama.

Autor je brojnih publicističkih djela, među kojima su "Rječnik imaginarnih mjesta" (katalog fantastičnih prostora svjetske književnosti, u suautorstvu s Giannijem Guadalupijem, 1980.), "Povijest čitanja" (1996.), "Knjižnica noću" (2007.), "Homerova Ilijada i Odiseja: biografija" (2008.), "Čitatelj o čitanju" (2010.), "Putnik, toranj i crv: čitatelj kao metafora" (2013.) i "Znatiželja" (2015.).

Alberto Manguel autor je i pet romana, između ostalih "Stigle su vijesti iz strane zemlje" (1991.), "Stevenson pod stablima palmi" (2003.) i "Svi muškarci su lažljivci" (2008.), te brojnih važnih književnih antologija kao što su "Crna voda: knjiga fantastične književnosti" (1983.), "Vrata Raja: antologija kratke erotske književnosti" (1993.), "Majke i kćeri" (1998.), "Očevi i sinovi" (1998.) i "Bestijarij" (odabrane priče Julija Cortázara, 1998.).

Godine 1971. za svoje je kratke priče dobio nagradu La Nación, prvu u nizu nagrada i priznanja. Dobitnik je stipendije Guggenheim i počasnih doktorata Sveučilišta u Liègeu te Sveučilišta Anglia Ruskin u Cambridgeu. Nositelj je odličja francuskog Reda umjetnosti i književnosti. U prosincu 2015. izabran je za ravnatelja Argentinske nacionalne biblioteke.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.