Knjigom "Hrvatska u Drugom svjetskom ratu 1941. – 1945." profesor Ivo Goldstein ispunio je prazninu koja postoji od završetka toga rata. Drugi svjetski rat u Hrvatskoj bio je najduži i najrazorniji u nacionalnoj povijesti. Odnio je najviše života i donio najviše razaranja. U međuvremenu je o tom ratu napisano mnoštvo pojedinačnih stručnih i znanstvenih rasprava i priličan broj vrlo dobrih, čak izvrsnih knjiga. No ni u jednoj se nije pokušalo cjelovito prikazati tu četverogodišnju kalvariju.

Dugogodišnjim istraživanjem u arhivima i bibliotekama te s osloncem na već postojeću literaturu Ivo Goldstein u ovoj knjizi prvi pokušava odgovoriti na taj izazov: u višedimenzionalnom kontekstu prikazuje Hrvatsku i njezine stanovnike u tom najvećem sukobu u svjetskoj povijesti. Bavi se predratnim ustaškim i komunističkim pokretom, potom partizanima i ustašama, unutarnjopolitičkom i vanjskopolitičkom situacijom, analizira vojne aktivnosti i političke događaje tijekom rata, opisuje ekonomski kolaps NDH.

Govori i o odnosu stanovništva prema zaraćenim stranama, ne samo o onima koji su se aktivno angažirali ili podržavali jednu od tih strana nego i o onima koji su bili neutralni, ili relativno neutralni. Naposljetku je Goldsteinu u središtu pozornosti borba hrvatskih partizana, njihovi rast, snaga, posrtanja, uspjesi i na kraju pobjeda, koju će poslijeratna osveta i represija zasjeniti, ali, promatrano u širem povijesnom kontekstu, neće dovesti u pitanje njihovu moralnu superiornost. Bez hrvatskih i jugoslavenskih partizana ne bi bilo ni moderne Hrvatske i utoliko Goldsteinova "Hrvatska u Drugom svjetskom ratu 1941. – 1945." podsjeća hrvatsko društvo i državu na njihova stvarna ishodišta i povijesni legitimitet na koji mogu biti ponosni.

Ivo Goldstein (1958.), historičar i diplomat, zaposlen je od 1980. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je napredovao do zvanja redovnog profesora u trajnom zvanju (2007.). U prvom dijelu karijere bavio se bizantologijom i hrvatskom poviješću srednjega vijeka, ponajprije ranim srednjim vijekom, kao i poviješću Židova u Hrvatskoj, a od sredine devedesetih i različitim aspektima hrvatske povijesti 20. stoljeća. Bio je na tri duža studijska boravka (stipendije) u inozemstvu: 1981./1982. u Parizu, na Ecole des Hautes Etudes en sciences sociales, 1987./1988. u Ateni i 2011. na Imre Kertész Kolleg Friedrich Schiller Universitäta u Jeni. Bio je predsjednik Savjeta Filozofskog fakulteta, pročelnik Odsjeka za povijest i predstojnik Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta, osnivač je i prvi predsjednik Hrvatskog bizantološkog društva, osnivač studija judaistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, prvi predstojnik katedre te osnivač i prvi ravnatelj Instituta Moses Mendelssohn pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu (2012.).

Goldsteinov bogati opus sastoji se od dvadesetak knjiga i dvjestotinjak znanstvenih i stručnih radova objavljenih u zemlji i inozemstvu. O hrvatskom srednjem vijeku, posebno s obzirom na bizantsku komponentu hrvatske povijesti, objavio je knjige Bizant na Jadranu 6.-9. stoljeće (Zagreb, 1992.), Hrvatski rani srednji vijek (Zagreb, 1995.) i Hrvati, hrvatske zemlje i Bizant (Zagreb, 2003.). Hrvatska povijest (2003.) imala je po tri hrvatska i engleska izdanja te slovensko i albansko. Obimna Hrvatska 1918.-2008. (Zagreb, 2008.) na početku je pregled/sinteza hrvatske povijesti 20. stoljeća. Slijedila su proširena i dopunjena izdanja pojedinih dijelova te knjige. O povijesti Židova u Hrvatskoj napisao je Holokaust u Zagrebu (sa Slavkom Goldsteinom, 2001., američko izdanje 2015.) te knjige Židovi u Zagrebu 1918-1941 (2004.) i Zagreb 1941-1945 (2011.). Preveo je i prilozima te komentarom opremio traktat Theodora Herzla Židovska država (2011.), temeljni programatski tekst cionističkog pokreta. Sa Slavkom Goldsteinom objavio je knjigu Jasenovac i Bleiburg nisu isto (2011.) i knjigu Tito (2015.; slijedilo je slovensko i srpsko izdanje). S Vladimirom Anićem autor je Rječnika stranih riječi(1999.) te suautor Hrvatskog enciklopedijskog rječnika (2002.).

Goldstein je bio veleposlanik Republike Hrvatske u Francuskoj i pri UNESCO-u (2013.–2017.).

Urednik je većeg broja izdanja Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Židovske općine Zagreb, Židovske zajednice Bet Israel i Novog Libera.

Dobitnik je Nagrade grada Zagreba 2005. godine za ukupni znanstvenoistraživački doprinos te posebno za knjigu Židovi u Zagrebu 1918-1941. Odlikovan je 2007. godine Redom Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića za ukupni znanstveni doprinos.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.