Knjiga Ive Goldsteina “Antisemitizam u Hrvatskoj od srednjega vijeka do danas” minuciozan je prikaz jednog od najbizarnijih, a po posljedicama nedvojbeno najstrašnijeg, oblika etničke i vjerske mržnje. Stjecajem povijesnih okolnosti Židovima je već od davnina nametnuta stigma arhetipskog Drugog i Drugačijeg. Takva stigma omogućila je nastanak svojevrsnog moralnog azila u kojem je bilo slobodno mrziti i, u pervertiranom nadahnuću mašte, kreirati predrasude, zablude i teorije zavjere o djecoubojicama i pohlepnim bankarima. Od drevnog kršćanskog antijudaizma, preko zlokobnih Protokola sionskih mudraca, do nacističke pornografije mržnje i smrti, put do žutih zvijezda i plinskih komora bio je dug i neumitan, put do najstrašnije i nezacijeljene rane na tkivu ljudske civilizacije, put do Holokausta kao logične konzekvencije nesposobnosti da se slavi Različitost pojedinaca i skupina, kako god te skupine definirali. 

Svojom knjigom Ivo Goldstein upozorava da ni Hrvatska nije bila pošteđena toga procesa. Njegov “Antisemitizam u Hrvatskoj od srednjega vijeka do danas” enciklopedija je beščašća, katalog gluposti i mržnje, od kojih nisu bila imuna ni neka slavna imena hrvatske politike i kulture. Dokazi se nalaze u arhivama i najraznolikijim tiskovinama – scripta manent – koje je Goldstein pronašao mukotrpnim, strpljivim radom. Ovo je knjiga o strahu pred činjenicom da su mržnja i ubojstva bili mogući, ali i knjiga nade da se neće ponoviti.

Iz recenzija:

“Pišući o antisemitizmu, Goldstein ustvari piše svevremensku analizu ljudske mržnje. Jer, antisemit sigurno ne mrzi samo Židove. Onaj tko je u stanju mrziti i ubijati, a kao kriterij pritom uzima nečiju rasu, vjeru ili etničku pripadnost, teško da je sposoban ikoga i išta iskreno voljeti. Zato fokus ove knjige jest na Židovima, ali je to ustvari knjiga o ljudskom rodu, i mržnji kao univerzalnoj emociji. Goldsteinova knjiga počinje sada već dalekom prošlošću, ali završava kao upozorenje o budućnosti koja je pred nama. Na grijehe naših predaka ne možemo utjecati, ali na postupke naših potomaka možemo. Jedan od načina je i taj da svatko pročita Goldsteinovu knjigu o antisemitizmu.” – prof. dr. sc. Hrvoje Klasić

“Vrlo značajnim mi se čini uvid autora da je u osnovi modernog antisemitizma u 19. stoljeću bila teza da se razarajući ‘židovski duh’ infiltrirao u europske narode putem onih Židova koji su se svojoj kršćanskoj okolini najviše približili i po načinu života i po svjetonazoru, a koji tobože ništa ne može promijeniti, i da se već tada javlja mišljenje da su Židovi ‘stoga osuđeni na vječno neprijateljstvo i zazor’. Nije li to bila i podloga civilizacijskog sunovrata Holokausta u 20. stoljeću, koji je nezamisliv bez radikaliziranog rasističkog antisemitizma? Nisu li doista teorije koje su nastojale identificirati tobožnje osobine ‘židovske rase’, u sinergiji s konzervativnim snagama koje su, kako autor zapaža, širile shvaćanje da su upravo Židovi, uz protestante, glavni nositelji liberalnih nastojanja na svim područjima društvenog života (politika, gospodarstvo, kultura), pa da im se zato treba suprotstaviti, otvorile put rasističkom antisemitizmu? Ova povijest antisemitizma potaknut će, po svoj prilici, raspravu o mnogim u rukopisu iznesenim tezama, primjerice o tvrdnji da se kao ‘jedan od antisemitskih obrazaca specifičnih za Hrvatsku (i dijelove Bosne i Hercegovine)’ može prepoznati negiranje zločinačkog karaktera NDH odnosno veličanje ustaštva.” – prof. dr. sc. Aleksandar Jakir

Ivo Goldstein (1958.), historičar i diplomat, zaposlen je od 1980. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je napredovao do zvanja redovnog profesora u trajnom zvanju (2007.). U prvom dijelu karijere bavio se bizantologijom i hrvatskom poviješću srednjega vijeka, ponajprije ranim srednjim vijekom, kao i poviješću Židova u Hrvatskoj, a od sredine devedesetih i različitim aspektima hrvatske povijesti 20. stoljeća. Bio je na tri duža studijska boravka (stipendije) u inozemstvu: 1981./1982. u Parizu, na Ecole des Hautes Etudes en sciences sociales, 1987./1988. u Ateni i 2011. na Imre Kertész Kolleg Friedrich Schiller Universitäta u Jeni. Bio je predsjednik Savjeta Filozofskog fakulteta, pročelnik Odsjeka za povijest i predstojnik Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta, osnivač je i prvi predsjednik Hrvatskog bizantološkog društva, osnivač studija judaistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, prvi predstojnik katedre te osnivač i prvi ravnatelj Instituta Moses Mendelssohn pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu (2012.).

Goldsteinov bogati opus sastoji se od dvadesetak knjiga i dvjestotinjak znanstvenih i stručnih radova objavljenih u zemlji i inozemstvu. O hrvatskom srednjem vijeku, posebno s obzirom na bizantsku komponentu hrvatske povijesti, objavio je knjige Bizant na Jadranu 6.-9. stoljeće (Zagreb, 1992.), Hrvatski rani srednji vijek (Zagreb, 1995.) i Hrvati, hrvatske zemlje i Bizant (Zagreb, 2003.). Hrvatska povijest (2003.) imala je po tri hrvatska i engleska izdanja te slovensko i albansko. Obimna Hrvatska 1918.-2008. (Zagreb, 2008.) na početku je pregled/sinteza hrvatske povijesti 20. stoljeća. Slijedila su proširena i dopunjena izdanja pojedinih dijelova te knjige. O povijesti Židova u Hrvatskoj napisao je Holokaust u Zagrebu (sa Slavkom Goldsteinom, 2001., američko izdanje 2015.) te knjige Židovi u Zagrebu 1918-1941 (2004.) i Zagreb 1941-1945 (2011.). Preveo je i prilozima te komentarom opremio traktat Theodora Herzla Židovska država (2011.), temeljni programatski tekst cionističkog pokreta. Sa Slavkom Goldsteinom objavio je knjigu Jasenovac i Bleiburg nisu isto (2011.) i knjigu Tito (2015.; slijedilo je slovensko i srpsko izdanje). S Vladimirom Anićem autor je Rječnika stranih riječi(1999.) te suautor Hrvatskog enciklopedijskog rječnika (2002.).

Goldstein je bio veleposlanik Republike Hrvatske u Francuskoj i pri UNESCO-u (2013.–2017.).

Urednik je većeg broja izdanja Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Židovske općine Zagreb, Židovske zajednice Bet Israel i Novog Libera.

Dobitnik je Nagrade grada Zagreba 2005. godine za ukupni znanstvenoistraživački doprinos te posebno za knjigu Židovi u Zagrebu 1918-1941. Odlikovan je 2007. godine Redom Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića za ukupni znanstveni doprinos.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.