Monografija "Jasenovac" Ive Goldsteina nastala je u vremenu u kojem je povijesni revizionizam u punom zamahu. Nacionalisti, ovisno o provenijenciji, ustraju u tvrdnji da Jasenovac nije bio logor smrti, štoviše, posežu za izmišljotinom da je tek 1945. postao stratište, dok se, s druge strane, broj jasenovačkih žrtava morbidno uvećava preko svake mjere.

Mnogi će stoga knjigu Jasenovac Ive Goldsteina doživjeti kao polemiku s revizionističkim ispadima. Ona to nije iz dva osnovna razloga. Prvo, revizionizam - neovisno o tome pokušava li negirati zločinačku narav ustaškog režima ili čitav jedan narod pokušava stigmatizirati kao zločinački - polemike nije dostojan. Drugo, i važnije, ovo je prva prava znanstvena monografija o jednom od najstrašnijih mučilišta i gubilišta Drugog svjetskog rata. Utemeljena je na obilju arhivske građe i pisana akribično, odgovorno, bez ideoloških predrasuda, zadnjih namjera i politikantskih motiva.

No znanstvena objektivnost ne može i ne smije dokinuti moralni stav autora, niti može - osobito kada je riječ o strahotnom nacifašističkom nasrtaju koji je čovječanstvo doživjelo u Drugom svjetskom ratu - dokinuti empatiju prema žrtvama tog nasrtaja. Utoliko Jasenovac Ive Goldsteina nije samo fenomenologija nepojmljivih ljudskih patnji i posrnuća, nego i primjer harmonične uravnoteženosti znanstvenih i moralnih imperativa.

“Ivo Goldstein ostaje čvrsto usidren u humanističkoj tradiciji hrvatske historiografije, dokazujući da jasenovačko zlo nije neobjašnjivo i nadnaravno, već rezultat svjesnih odluka i djelovanja običnih, možda i banalnih osoba svrstanih u rasistički i otvoreno zločinački politički sustav. Iako su u jasenovačkom logoru zatočenici i njihovi ubojice bili u potpuno oprečnim ulogama, ovaj tekst ne dehumanizira ni jedne ni druge, unatoč sustavnim pokušajima ustaša da to učine svojim žrtvama.” - Goran Hutinec

Ivo Goldstein (1958.), historičar i diplomat, zaposlen je od 1980. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je napredovao do zvanja redovnog profesora u trajnom zvanju (2007.). U prvom dijelu karijere bavio se bizantologijom i hrvatskom poviješću srednjega vijeka, ponajprije ranim srednjim vijekom, kao i poviješću Židova u Hrvatskoj, a od sredine devedesetih i različitim aspektima hrvatske povijesti 20. stoljeća. Bio je na tri duža studijska boravka (stipendije) u inozemstvu: 1981./1982. u Parizu, na Ecole des Hautes Etudes en sciences sociales, 1987./1988. u Ateni i 2011. na Imre Kertész Kolleg Friedrich Schiller Universitäta u Jeni. Bio je predsjednik Savjeta Filozofskog fakulteta, pročelnik Odsjeka za povijest i predstojnik Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta, osnivač je i prvi predsjednik Hrvatskog bizantološkog društva, osnivač studija judaistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, prvi predstojnik katedre te osnivač i prvi ravnatelj Instituta Moses Mendelssohn pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu (2012.).

Goldsteinov bogati opus sastoji se od dvadesetak knjiga i dvjestotinjak znanstvenih i stručnih radova objavljenih u zemlji i inozemstvu. O hrvatskom srednjem vijeku, posebno s obzirom na bizantsku komponentu hrvatske povijesti, objavio je knjige Bizant na Jadranu 6.-9. stoljeće (Zagreb, 1992.), Hrvatski rani srednji vijek (Zagreb, 1995.) i Hrvati, hrvatske zemlje i Bizant (Zagreb, 2003.). Hrvatska povijest (2003.) imala je po tri hrvatska i engleska izdanja te slovensko i albansko. Obimna Hrvatska 1918.-2008. (Zagreb, 2008.) na početku je pregled/sinteza hrvatske povijesti 20. stoljeća. Slijedila su proširena i dopunjena izdanja pojedinih dijelova te knjige. O povijesti Židova u Hrvatskoj napisao je Holokaust u Zagrebu (sa Slavkom Goldsteinom, 2001., američko izdanje 2015.) te knjige Židovi u Zagrebu 1918-1941 (2004.) i Zagreb 1941-1945 (2011.). Preveo je i prilozima te komentarom opremio traktat Theodora Herzla Židovska država (2011.), temeljni programatski tekst cionističkog pokreta. Sa Slavkom Goldsteinom objavio je knjigu Jasenovac i Bleiburg nisu isto (2011.) i knjigu Tito (2015.; slijedilo je slovensko i srpsko izdanje). S Vladimirom Anićem autor je Rječnika stranih riječi(1999.) te suautor Hrvatskog enciklopedijskog rječnika (2002.).

Goldstein je bio veleposlanik Republike Hrvatske u Francuskoj i pri UNESCO-u (2013.–2017.).

Urednik je većeg broja izdanja Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Židovske općine Zagreb, Židovske zajednice Bet Israel i Novog Libera.

Dobitnik je Nagrade grada Zagreba 2005. godine za ukupni znanstvenoistraživački doprinos te posebno za knjigu Židovi u Zagrebu 1918-1941. Odlikovan je 2007. godine Redom Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića za ukupni znanstveni doprinos.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.