Knjiga "Proust i znakovi" Gillesa Deleuzea predstavlja rukavicu bačenu u lice psihoanalizi u jeku lacanizma. Jer kako drugačije opisati knjigu koja se prvenstveno bavi psihologijom (i psihijatrijom), a koja, sa obzirom na vrijeme kada je pisana, ni jednom riječju ne spominje ni Freuda ni psihoanalizu, iako se u njoj posvuda može naići na psihoanalitičke koncepte (npr. tumačenje snova i sanjanja, parcijalne objekte, neurozu, pa čak i patricid), ali različito protumačene i smještene u sasvim drugačiju teoriju.

Preciznije, Freud i psihoanaliza se ne spominju u prvom dijelu, koji je pisan prije revolucije '68-e, dok u drugom dijelu, gdje ih se na par mjesta i doslovno spominje, to se čini samo marginalno, kao još jednu od tisuća drugačijih i mogućih točaka gledišta na istu problematiku, jednu od mogućih taksonomija.

Jedan od glavnih koncepata koji se provlaći ovom knjigom jest perspektivizam, ili mogućnost postojanja mnoštva točaka gledišta na isti objekt, dok je drugi važnan koncept onaj transverzalnosti, od perceptivne do spolne transverzalnosti, koji Deleuze ovom knjigom etički eksplicira tridesetak godina prije nego li je moralni aspekt ove problematike postao akutan.

Gilles Deleuze, francuski filozof (Pariz, 1925-1995). Nakon što je diplomirao filozofiju na Pariškom sveučilištu (1948), par je godina radio kao srednjoškolski profesor, a potom kao sveučilišni profesor u rodnome gradu. Njegov filozofski opus koji se temelji na pojmovima multipliciteta, konstruktivizma, razlike i želje predstavlja radikalni odmak od dominatne tradicije europskoga mišljenja prošloga stoljeća, a pod utjecajem psihoanalize bavio se i razmatranjima u područjima književnosti, filma i slikarstva (Empirizam i subjektivnost, 1953; Nietzsche i filozofija, 1962; Razlika i ponavljanje, 1968; Spinoza i problem izraza, 1968; Foucault, 1968).

Najvažnija djela napisao je u suradnji s filozofom i psihonalitičarem Félixom Guattarijem (Kafka, 1975; Rizom, 1976; Politika i psihoanaliza, 1977; Što je filozofija?, 1991), a njihovo dvosveščano životno djelo "Kapitalizam i shizofrenija" (1. Anti-Edip, 1972; 2. Tisuću razina, 1980) jedno je od ključnih djela francuskoga postmodernizma i suvremenoga političkog aktivizma, tekst u kojem se prevladava tradicionalna statična koncepcija bitka u korist mišljenja koje se razvija u mnoštvu, raznorodnosti i različitosti zbiljnosti.

Zajedno s Michelom Foucaultom i Jacquesom Derridaom, Deleuze pripada krugu najistaknutijih predstavnika francuske postmoderne i poststrukturalističke filozofije.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.