U knjizi "Što sam naučio na planini" Majerović-Stilinović donosi 50 kratkih "priča u hodu". Njegovi zapisi nadahnuti boravcima u prirodi, susretima s ljudima, živim bićima i fenomenima na koje nailazi tijekom planinarenja, imaju jaku autobiografsku crtu. Podijeljene u pet poglavlja kojima se i metaforički prati forma uobičajenog planinarskog izleta (Polazak, Uspon, Vrh, Silazak, Povratak), priče su formom različite, često fluidne. Čitatelja vode na putovanje između dokumentarističkih crtica i poetičnih impresija, od tekstova koji se igraju riječima i njihovim značenjem do osobnih dvojbi i spoznaja razumljivih svakome koga privlače planine i hodanje bez čvrsto zadanog cilja.

Prostorno vezane za područje Hrvatske, ali u mislima, željama i planovima rasprostranjene od Aljaske i Patagonije do Južnoafričke Republike, Himalaje i Japana, ove su zabilješke i zaigrane i ozbiljne, ponekad autoironične a ponekad zaneseno nadahnute jednostavnom ljepotom malih stvari u velikom svijetu. Zamišljena kao proživljeni poticaj na izlet u prirodu i ohrabrenje na vlastiti kreativni iskorak onima koji ih čitaju, ova su iskustva dugo brušena po šumama, gorama i u smartphoneu u kojem su nastale.

Obogaćenu autorovim fotografijama u dizajnerskoj obradi Irene Mihalinec, knjigu je uredio Roman Simić koji za nju kaže da je “osobita, endemska biljka – nezamjenjivo planinska. Jedinstvena zbirka priča, uspona i spustova, staza markiranih i zaraslih, malih i velikih čuda koja čekaju i na vas.”

***

Milanova knjiga je za sve koji se ne penju, a htjeli bi znati kako miriše pita od jabuka na vrhu Dinare, o čemu fazani sanjaju i kako se može biti negdje i nigdje, zapravo zašto treba biti negdje i nigdje. Ova knjiga je dnevnički zapis, putopis, self-help, poezija i proza, sve to i ništa od toga. Zbog nje mi se pišu nove pjesme, svira mi se usna harmonika na planinskoj stazi. Zbog nje želim kuću na Velebitu u kojoj ću svojoj kćeri pričati o tome što je sve barba Milan naučio na planini. – Aljoša Šerić, glazbenik

Kako je lijep svijet kad ga gleda Milan Majerović Stilinović! Predstavlja se ljubazno i skromno kao PR koji je vikendom planinar. Susrest ćete njegove prijatelje, stići do Plitvica i Plješivice, naučit ćete o pakiranju, pripremama, promjenama, posrtanjima i pobjedama, pticama, Puntijarki, prazninama, prostranstvima i psu kojeg trebate nabaviti, patentnim zatvaračima i pingvinima iz priča njegovog sina, poljskom cvijeću, plećima Kraljevića Marka na Kleku, piti od jabuka koju najbolje sprema njegova mama, putu koji vas je doveo do ove čudesno otmjene knjige. Poželjet ćete se s njim penjati na planine. – Silvana Menđušić, novinarka

Misli na planini nisu meditativne, uopće. To je zabluda. Prekida te umor i žeđ i znoj i hladnoća. Sve odleti iz misli, sve što si uslijed sve te ljepote lijepoga pomislio. Sve ono što ti ne bi nigdje drugo palo na pamet, samo gore. Tako je Majerović naučio sve što je naučio u planini, uspio je sakupiti sve dobre misli što su ikad odbjegle lutale planinom. – Tanja Mravak, spisateljica i planinarka

Milan Majerović-Stilinović rođen je 1972. godine. Kao diplomirani i slobodni novinar radio je u dnevnim listovima, na radijskim postajama, web portalima i internetskim televizijskim programima. U javnosti najviše prepoznatljiv kao TV reporter, urednik i voditelj, posljednjih godina radi kao samostalni savjetnik za komunikacije i odnose s javnošću. Početkom 2019. godine pokrenuo je Facebook blog „Što sam naučio na planini“ koji je postao osnova za njegovu prvu knjigu. Sretno i veselo sa suprugom i troje djece živi i radi u Zagrebu, podno Medvednice, uvijek u niskom startu za odlazak u planinu.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.