Ova je knjiga niz freski koje hvataju detalje čiji je estetski i simbolički potencijal nešto što bi sigurno promaklo običnom turistu. Osim toga, to je knjiga koja prikazuje nijanse ljudskog koje se manifestira bez obzira na kontekst, a afrički pejzaž je tu samo dekor. Dalje, to je knjiga u kojoj su istaknute kulturne razlike; ali ne između kulture centra i margine, nego između kulture ljudskosti i kulture praznine. I na kraju, to je knjiga u kojoj se život glavne junakinje ljušti do onog temeljnog; onog što smo zametnuli ispod naslaga komfora i spektakla. Samo jedna od četiri nabrojane razine dovoljan je razlog da obratite pažnju na Martinu Divić. Sve četiri su već razlog da njene priče, knjigu "Ne postoji sutra u Atru" preporučite drugome, kao što ja činim sada. Drugi će vam na tome biti zahvalni.

Nebojša Lujanović

Pisati o Africi nikad nije lako. Kao što nije lako obgrliti čitav divovski kontinent s tisućama kultura koje su, u pravilu, posjetitelju sa Zapada nepoznate. Pred nama je putopis koji ne pokušava odgonetnuti poziciju afričkog čovjeka u svijetu, nema pretenziju naučiti nas i odgonetnuti nam apsolutnu istinu. Autorica se u svojim kratkim pričama ne libi vlastitih predrasuda, već ih nosi s određenom simpatijom da bi ih, ovisno o situaciji, razbila ili čak potvrdila. Slike koje se nižu u pričama nisu rezultat dubokog studijskog proučavanja, već detaljnog opažanja koje se odvija izvan, ali i unutar same autorice. Predstavljene impresije nenametljivo nam se uvlače pod kožu i od najjednostavnijeg promatranja sunca na horizontu ili tek jednog kratkog razgovora u kavani, raspliće se duh prostora i vremena kojem svjedoče autorica i njezin suputnik.

Hrvoje Ivančić

Sve je tu tako dobro, precizno ispričano, lijepo i duhovito da čitatelj na kraju može slobodno reći da jedna rečenica Martine Divić vrijedi više od tisuću uobičajenih i stereotipnih slika Afrike, koje neprestano vidimo na našim televizijama te po fejsbucima i instagramima naših telefona. Ovo je jedan od boljih i smislenijih putopisa naše suvremene književnosti. Osim što će čitatelju prirediti užitak u tekstu, osim što će ga povremeno nasmijati i oraspoložiti – jer ovo je izrazito svijetla, vedra knjiga – rijetko kad ćete naići na tekst koji tako superiorno, a posve diskretno, divno jednostavno, razbija predrasude o Africi i o njezinim ljudima.     

Miljenko Jergović

Martina Divić (1993.) odrasla je u Drveniku kod Makarske. Diplomirala je pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Tijekom studija odlazi na prvo putovanje u Afriku, a priče s putovanja objavljuje na blogu i Facebook stranici „Nisan doma“. Nakon studija putuje državama Srednje i Južne Amerike i nastavlja pisati o putovanjima. Osim putopisa piše i fikciju.

Završila je radionicu kratke priče Zorana Ferića i radionicu „Šetnja književnim formama" Nebojše Lujanovića. S pričama iz Afrike ušla je u finale natječaja za najbolji putopis na Hrvatskom festivalu putnika u Šibeniku 2019. godine. Bila je finalistica nagrade Prozak 2020. i 2021., a na natječaju za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2021. osvojila je drugo mjesto.

Od zapisa s putovanja u Afriku nastala je njezina prva knjiga "Ne postoji sutra u Atru".

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.