U razdoblju nakon Westfalskoga mira (1648) stvoren je novi europski poredak, pri čemu je objedinjujuća ideja kršćanskoga carstva zamijenjena konceptom države i teritorija, koji predstavlja novu definiciju europskoga prostora. Istovremeno, reliquiae reliquiarum nekoć slavnoga hrvatskog kraljevstva toliko su maleni na karti Europe, da su jedva prepoznatljivi suvremenicima. U vrijeme kada Luj XIV. počinje vladati u Francuskoj (1661), hrvatske su zemlje podijeljene između tri sile: Hrvatsko kraljevstvo za kralja ima Leopolda I. iz austrijske loze Habsburga; Dalmacija i dio Istre u posjedu su Mletačke Republike; ostali dio zemlje dospio je pod vlast Osmanlija. Svakodnevno ratovanje na granici sudbina je ljudi u Hrvatskoj već gotovo dva stoljeća.

U takvim okolnostima, suočeni s prijetnjom nestanka, Nikola i Petar Zrinski, iz roda Šubića, te Fran Krsto Frankopan, članovi dvije najbogatije i najpoznatije hrvatske velikaške obitelji, kuju planove kako ponovo ujediniti raskomadano kraljevstvo. U potrazi za saveznicima, svoj pogled upiru prema Francuskoj i Luju XIV. koji im spremno nudi pomoć protiv svoga šogora, austrijskoga cara. Francuska diplomacija plete mreže, od Beča i Venecije do Stambola. Ali, naklonost moćnog vladara tek je prolazni hir, kao što će na svojoj koži osjetiti ne samo ustanici u Hrvatskoj i mladi Orfej Frankopan, već i kraljev omiljeni autor komedije, Jean-Baptiste Poquelin, poznatiji pod imenom Molière.

Dramski tekst "Svijet je muškog roda" autorov je prilog 350. obljetnici pogibije Petra Zrinskog i Fran Krste Frankopana u Bečkom Novom Mjestu.

Knjiga je opremljena crno-bijelim reprodukcijama grafika iz Kabineta Luja XIV.

Dino Milinović (Zagreb, 1959) završio Klasičnu gimnaziju i diplomirao arheologiju i povijest umjetnosti. Magistrirao na Sorboni u Parizu, a doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1991. do 2001. radio kao tajnik Hrvatske komisije za suradnju s UNESCO-om i savjetnik za kulturu u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Francuskoj. Od 2001. predaje na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Osim Zagreba, živio u Dortmundu, Parizu i New Yorku.

Objavio je brojne studije i članke, u Hrvatskoj i Francuskoj, te dvije knjige s područja kasnoantičke i ranokršćanske civilizacije i umjetnosti (Nova post vetera coepit. Ikonografija prve kršćanske umjetnosti, Hrvatska sveučilišna naklada i FF Press, 2016; Seuso: autopsija jednog slučaja, AGM, 2016). Objavio je četiri romana: "Kradljivac uspomena" (Znanje, 2002.), "Tamo gdje prestaje cesta" (Mozaik knjiga, 2007.), "Skriveno" (Meandar, 2013.) "Marulov san" (Hrvatska sveučilišna naklada, 2019.) te nekoliko dramskih tekstova.

Prema romanu "Kradljivac uspomena" redatelj Vicko Ruić snimio je film (2006). Knjiga "Nova post vetera coepit. Ikonografija prve kršćanske umjetnosti" nagrađena je 2017. Godišnjom nagradom Društva povjesničara umjetnosti. 

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.