Glavni lik, dječak Ante, učenik je drugog razreda osnovne škole. Jednog dana, sasvim neočekivano, saznaje da od ponedjeljka neće ići u školu, nego će nastavu pratiti od kuće putem televizora. Dječak si ne može predstaviti što to točno znači, kao ni to kakav mu nevidljivi neprijatelj prijeti i onemogućava da iziđe iz kuće i druži se s prijateljima. Ubrzo shvaća da će mu dani biti ispunjeni samoćom te se počinje čeznuti za društvom. Budući da je netom prije neplanirane izolacije saznao da se u kuću do njihove uselio par s djetetom, Ante silno želi, makar preko ograde koja dijeli njihova dvorišta, doprijeti do novog susjeda kojeg naziva Kiki Neznanac. U tome će mu pomoći stablo iz njegova dvorišta kao i različite životinje koje stablo uvjerava da odu u susjedno dvorište i izvide situaciju. 

Potraga za Kikijem, međutim, ne daje rezultata jer se svaka od životinja (ptice, crv, vjeverica i jež) vraćaju s različitim izvješćima o onome što su vidjele. Na kraju romana dolazi do obrata jer Kiki uz pomoć stabla uspijeva odgonetnuti o kakvom se djetetu radi, a bit će to potpuno drukčije od onog što je očekivao.

Nenadano otkriće kako je Kiki zapravo djevojčica, i to ne poput ostalih koje poznaje, završit će roman porukom kako je pravo prijateljstvo najbolji lijek protiv dosade i tuge te da se oko njega svakako vrijedi boriti, pa bilo to i u doba korone. Ili možda baš tada – svemu usprkos.

Roman "Drveće ne govori, zar ne?" Đurđice Stuhlreiter namijenjen je djeci osnovnoškolskog uzrasta od 7 do 11 godina. Obrađuje suvremenu temu te prikazuje život djeteta za vrijeme korone stavljajući u prvi plan problem usamljenosti i želje za druženjem i prijateljstvom.

Đurđica Stuhlreiter rođena je u Novoj Gradiški 1961. godine. Nakon završene gimnazije u rodnom gradu studirala je i diplomirala hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Osijeku, a završila je i studij defektologije i logopedije. Radila je u izbjegličkom centru na zbrinjavanju prognanika i izbjeglica, kao novinar i lektor te predavala hrvatski jezik u hrvatskim odjelima gimnazije u Subotici. Piše i objavljuje tekstove namijenjene mladim i nešto starijim čitateljima te objavljuje u raznim časopisima. Zastupljena u nekoliko čitanki za učenike osnovnih škola.

Objavila: "Kišna kap" (slikovnica), Zagreb, 2001., "Biser iz parka" (roman za djecu), Zagreb, 2004., "Zvijezde i zvijezdice" (suvremene bajke), Zagreb, 2005., "Juma" (roman za djecu), Split, 2007., "Leona i pernata rugalica" (roman za djecu), Znanje, Zagreb, 2009., "Kao da se ništa nije dogodilo" (pripovijetke za mlade), Algoritam, Zagreb, 2012., "Gašpar i prijatelji" (roman za djecu i mlade), Naklada Bošković, Split, 2016., "Sonata" (roman), V.B.Z., 2020., "Subota" (Hena com, 2021.).

Roman „Juma“ dobio je nagradu Mato Lovrak kao najbolji roman za djecu na hrvatskom jeziku u 2007., a roman „Gašpar i prijatelji“ nagradu Anto Gardaš za najbolje prozno djelo za djecu i mlade u 2016. Živi u Osijeku, a radi u školi u Vinkovcima.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.