“Sjećanje šume Damira Karakaša je jedno inteligentno, zanimljivo djelo, moderne kompozicije, dinamičnog ritma, čistog jezika i maksimalne ekonomizacije vremenom i prostorom, roman o odrastanju, seoskom djetinjstvu dječaka koji otvorenim očima gleda svijet oko sebe, željan da ga upozna, doživi nešto neobično, nesvakidašnje i uzbudljivo.“ – iz obrazloženja žirija Nagrade Fric

“S ovom nevelikom sveščicom, od jedva stotinu i tridesetak stranica, on je postao veliki pisac...“ – M. Jergović, Jutarnji list

“To je ta tipična Karakaševa ubojita proza, jasna, kristalno čista i pomalo ledena…“ –  D. Derk, Večernji list

“Sjećanje šume je rijetko skladna, tečna i lijepa knjiga. Pripovjednim je glasom simpatičnog i osjetljivog djeteta koje odrasta u surovom okruženju, s ocem čiju ljubav treba, a nikad je ne može zaslužiti, Karakaš ispisao zanimljiv roman briljantnog tempa. O teškoj je temi pripovijedao nježno i lako, tako da ovaj roman svojom formom i stilom zaslužuje da ga se čita kao vrhunsku književnost, a ne ‘samo’ kao roman o odrastanju u Lici. Riječju: sjajna knjiga, sjajan tekst; pravi događaj u hrvatskoj književnosti…“ – I. Tomašić, booksa.hr

Za roman “Sjećanje šume“ (2016.) Damir Karakaš dobio je Nagradu Fric za najbolju proznu knjigu u Hrvatskoj za 2017. godinu, regionalnu Nagradu Petar Kočić za visoka postignuća u suvremenoj književnosti i prestižnu talijansku nagradu Premio ITAS za 2021. godinu. Po romanu je  2018. u Gradskom dramskom kazalištu Gavella u Zagrebu izvedena istoimena predstava. “Sjećanje šume“ objavljeno je u osam europskih zemalja i trenutačno čeka i svoje francusko izdanje.

Damir Karakaš rođen je 1967. u selu Plašćica kod Brinja u Lici. U Zagrebu je studirao agronomiju, pravo, novinarstvo, a nekoliko je godina radio i kao novinar Crne kronike Večernjeg lista, u Splitu. Od 2001. živi u Bordeauxu u Francuskoj a od 2002. do 2007. u Parizu gdje se uzdržava sviranjem harmonike. U Parizu na Novoj Sorboni studira i francuski jezik, izvodi performanse, te izlaže konceptualne radove. Još kao tinejdžer objavljuje karikature i crteže u brojnim novinama u bivšoj Jugoslaviji, a nagrađen je i s nekoliko uglednih nagrada za karikaturu.

Objavio je knjigu putopisa "Bosanci su dobri ljudi" (1999), roman "Kombetari" (2000), zbirku priča "Kino Lika" (2001), roman "Kako sam ušao u Europu" (2004) zbirku priča "Eskimi" (2007), roman "Sjajno mjesto za nesreću" (2009), zbirku priča "Pukovnik Beethoven" (2012), roman "Blue Moon" (2014), roman "Sjećanje šume" (2016), roman "Proslava" (Naklada OceanMore, 2019) i roman "Okretište" (Disput, 2021).

Po knjizi "Kino Lika" redatelj Dalibor Matanić snimio je istoimeni film, višestruko nagrađivan u Hrvatskoj i inozemstvu. Izvedene su mu i dvije drame, "Skoro nikad ne zaključavamo" (2009) te "Snajper" (2013), a romani "Sjajno mjesto za nesreću", "Blue Moon" i "Sjećanje šume" adaptirani su za kazalište.

Prozna djela prevođena su mu na arapski, češki, francuski, makedonski, njemački, slovenski i talijanski. Živi u Zagrebu.    

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.