“Sjećanje šume Damira Karakaša je jedno inteligentno, zanimljivo djelo, moderne kompozicije, dinamičnog ritma, čistog jezika i maksimalne ekonomizacije vremenom i prostorom, roman o odrastanju, seoskom djetinjstvu dječaka koji otvorenim očima gleda svijet oko sebe, željan da ga upozna, doživi nešto neobično, nesvakidašnje i uzbudljivo.“ – iz obrazloženja žirija Nagrade Fric

“S ovom nevelikom sveščicom, od jedva stotinu i tridesetak stranica, on je postao veliki pisac...“ – M. Jergović, Jutarnji list

“To je ta tipična Karakaševa ubojita proza, jasna, kristalno čista i pomalo ledena…“ –  D. Derk, Večernji list

“Sjećanje šume je rijetko skladna, tečna i lijepa knjiga. Pripovjednim je glasom simpatičnog i osjetljivog djeteta koje odrasta u surovom okruženju, s ocem čiju ljubav treba, a nikad je ne može zaslužiti, Karakaš ispisao zanimljiv roman briljantnog tempa. O teškoj je temi pripovijedao nježno i lako, tako da ovaj roman svojom formom i stilom zaslužuje da ga se čita kao vrhunsku književnost, a ne ‘samo’ kao roman o odrastanju u Lici. Riječju: sjajna knjiga, sjajan tekst; pravi događaj u hrvatskoj književnosti…“ – I. Tomašić, booksa.hr

Za roman “Sjećanje šume“ (2016.) Damir Karakaš dobio je Nagradu Fric za najbolju proznu knjigu u Hrvatskoj za 2017. godinu, regionalnu Nagradu Petar Kočić za visoka postignuća u suvremenoj književnosti i prestižnu talijansku nagradu Premio ITAS za 2021. godinu. Po romanu je  2018. u Gradskom dramskom kazalištu Gavella u Zagrebu izvedena istoimena predstava. “Sjećanje šume“ objavljeno je u osam europskih zemalja i trenutačno čeka i svoje francusko izdanje.

Damir Karakaš rođen je 1967. u selu Plašćica kod Brinja u Lici. U Zagrebu je studirao agronomiju, pravo, novinarstvo, a nekoliko je godina radio i kao novinar Crne kronike Večernjeg lista, u Splitu. Od 2001. živi u Bordeauxu u Francuskoj a od 2002. do 2007. u Parizu gdje se uzdržava sviranjem harmonike. U Parizu na Novoj Sorboni studira i francuski jezik, izvodi performanse, te izlaže konceptualne radove. Još kao tinejdžer objavljuje karikature i crteže u brojnim novinama u bivšoj Jugoslaviji, a nagrađen je i s nekoliko uglednih nagrada za karikaturu.

Objavio je knjigu putopisa "Bosanci su dobri ljudi" (1999), roman "Kombetari" (2000), zbirku priča "Kino Lika" (2001), roman "Kako sam ušao u Europu" (2004) zbirku priča "Eskimi" (2007), roman "Sjajno mjesto za nesreću" (2009), zbirku priča "Pukovnik Beethoven" (2012), roman "Blue Moon" (2014), roman "Sjećanje šume" (2016), roman "Proslava" (Naklada OceanMore, 2019), roman "Okretište" (Disput, 2021), roman "Potop"(Naklada OceanMore, 2023), a 2024. objavljena mu je i zbirka drama "Avijatičari".

Po knjizi "Kino Lika" redatelj Dalibor Matanić snimio je istoimeni film, višestruko nagrađivan u Hrvatskoj i inozemstvu. Izvedene su mu i dvije drame, "Skoro nikad ne zaključavamo" (2009) te "Snajper" (2013), a romani "Sjajno mjesto za nesreću", "Blue Moon" i "Sjećanje šume" adaptirani su za kazalište.

Roman "Proslava" dobio je 2025. PEN Translate Award britanskog PEN Centra. Prozna djela prevedena su mu na arapski, češki, francuski, makedonski, engleski, njemački, slovenski, rumunjski, bugarski, španjolski i talijanski jezik. Živi u Zagrebu.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.