Kako nastaviti živjeti nakon gubitka osobe s kojom smo izgradili život? 

Iako smo s gubicima svojih voljenih neprestano suočeni, o tugovanju rijetko govorimo. “Djevica, supruga, udovica, kurva” Erice Johnson Debeljak iskreno nas suočava s tugom i boli koje dolaze s urušavanjem svijeta nakon tragične smrti njezina supruga, pjesnika Aleša Debeljaka. Ipak, ona nas upoznaje i s ljubavi koja je ponekad veća i od smrti same. 

“Djevica, supruga, udovica, kurva” roman je koji bismo mogli nazvati i autofikcijom i memoarima, ali prije svega to je književno ostvarenje fascinantno u dosezima studije tugovanja, potrebe da se preživi te propitivanju uloge udovica. Ovaj roman donosi nam ne samo analizu vlastitog susreta s tragedijom već i fascinantne priče o ženama kroz povijest, književnost i mitove koje nas neugodno šokiraju činjenicom koliko se odnos društva prema udovicama nije mijenjao s vremenom i koliko je tema traženja vlastitog mjesta nakon smrti muža i danas ono o čemu se ne govori. 

Ovaj maestralno napisan, razarajuće emotivan, a komunikativan roman suočava nas u svakom trenutku s našim najvećim nadanjima, da ćemo pronaći onu pravu ljubav na čijim se temeljima gradi budućnost, i s našim najvećim strahom, da ćemo tu osobu izgubiti. Ipak, “Djevica, supruga, udovica, kurva” ostavlja nas s nadom. S činjenicom da život uvijek prevlada.

Djevica, supruga, udovica, kurva izuzetno je i sofisticirano sjećanje, istovremeno osobno svjedočenje tragedije i antropološka analiza uloge udovice u različitim religijama, kulturama, mitovima i književnosti. Koliko je god prosvjetljujuće, toliko je i zastrašujuće spoznati koliko se uloga udovica malo promijenila u posljednjih tisuću godina. – Slavenka Drakulić

Odavno nisam pročitala toliko mudre, prekrasno napisane i potresne memoare kao što je Djevica, supruga, udovica, kurva. Ova je izuzetna knjiga izronila iz tame gubitka: odvažno sjećanje i istovremeno ispitivanje udovištva. Napisana je toliko snažno da sam na više mjesta ostala bez daha čitajući ga. – Vesna Goldsworthy

Riječ je o terapeutskoj, no istovremeno literarno snažnoj i ambicioznoj knjizi. Knjiga je to koja je trebala biti napisana zato da Erika može preživjeti, zato da može shvatiti što joj se dogodilo (…), da može započeti živjeti novi život. Erika, koja je preživjela, tom je knjigom pokazala kako je i ona ‘nezaustavljiva prirodna sila’... – Valentina Plahut Simič

Erica Johnson Debeljak rođena je u San Franciscu 1961. U New York se preselila kao djevojka te na Sveučilištu Columbia završila studij francuske književnosti, a na Sveučilištu New York stekla magisterij iz ekonomije. Godine 1993. seli se u Sloveniju gdje se udaje za pjesnika Aleša Debeljaka (1961. – 2016.) te se počinje baviti književnim, novinarskim i prevoditeljskim radom. Prvu knjigu eseja "Strankinja u kući domaćih" objavila je 1999. Slijede knjige: "Srečko Kosovel: Pjesnik i ja" (Študenska založba, 2004.), zbirka kratkih priča "Tako si moj" (Mladinska knjiga, 2007.), memoari "Forbidden Bread" (North Atlantic Books, 2009.), "Zabranjeni kruh" (Modrijan, 2010.) i romani "Antifa Zona" i "Tvornica bicikla" (Modrijan, 2012. i 2015.). Suurednica je i autorica uvodnog eseja u neobičnoj knjizi sastavljenoj kao posveta njezinu pokojnom suprugu "Saj grem samo mimo: Razglednice Aleša Debeljaka" (Ionako samo prolazim: Razglednice Aleša Debeljaka, Mladinska knjiga, 2018.). Njezina najnovija knjiga "Devica, kraljica, vdova, prasica" (Djevica, supruga, udovica, kurva, Mladinska knjiga, 2021.) izabrana je za knjigu godine na 37. slovenskom književnom sajmu.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.