„Rimska četvrt Trieste, moglo bi se reći, središte je ove priče s mnogo drugih središta. Četvrt je to koja je oduvijek oscilirala između otmjenosti i dekadencije, luksuza i mediokritetstva, povlaštenosti i običnosti, i to neka zasad bude dovoljno: uzalud bi je bilo dalje opisivati jer bi taj opis na početku priče mogao ispasti dosadan, čak i kontraproduktivan. Uostalom, najbolji način da se opiše bilo koje mjesto jest pripovijedati o onom što se u njemu događa, a ovdje još malo pa će se dogoditi nešto važno.

Postavimo stvari ovako: jedna od stvari koje se događaju u ovoj priči s mnogo drugih priča događa se u četvrti Trieste, u Rimu, jednog jutra sredinom listopada 1999., na uglu Ulice Chiana i Ulice Reno, na prvom katu jedne od onih zgrada koje također sad nećemo opisivati, u kojima se već dogodilo tisuće drugih stvari. Samo što je ono što će se sad ondje dogoditi ključno i, moglo bi se reći, potencijalno pogubno za protagonista ove priče. Doktor Marco Carrera, kaže pločica na vratima njegove ambulante, specijalist oftalmologije – vratima koja ga još kratko vrijeme dijele od najkritičnijeg trenutka u životu koji se na nedostatak kritičnih trenutaka nije mogao požaliti.“ 

Marco Carrera je „kolibrić”, čovjek gotovo nadnaravne sposobnosti da očuva mirnoću usred kaosa u svijetu koji se neprestano mijenja. Iako mu je život bremenit emocionalnim skokovima – od gubitka sestre, preko brige za bolesne roditelje i odgoja unuke, do ljubavi prema ženi koja za njega ostaje cijeli život enigma – on nastavlja živjeti stoičkom mirnoćom u finoj međuigri sa životnom energijom… 

Od dobitnika nagrade Strega stiže saga o firentinskoj obitelji koja minuciozno i vješto, vođena rukom postmodernističkog autora, prikazuje sve facete ljudskoga života i iskustava koja se u njemu talože. Uzbudljivo putovanje kroz vrijeme ispričano mnoštvom pripovjednih stilova, citata, poveznica i pastiša, „Kolibrić” govori o patnji, sreći, gubitku, ljubavi i nadi – o čovjeku koji utjelovljuje tiho junaštvo karakteristično za svakodnevni život nebrojenih običnih ljudi.

Iz medija: 

Kolibrića bi trebalo poslati u svemir izvanzemaljcima, da vide kakvi bijasmo, kakvi smo bili, kakvi smo željeli biti. Ovaj nas roman, pun slučajnosti i fatalnih i zloćudnih udaraca, poučava najtežoj lekciji, onoj o umiranju dok ostajemo živi. – Antonio D’Orrico, Corriere della Sera

Ovaj roman ima sve što ga čini vrijednim čitanja i privlačnim… veličanstven je – dirljiv, bogat, predivan. – The Guardian

Kolibrić je iznimno postignuće, istinski dar svijetu. – Michael Cunningham

Kolibrić je majstorski napisan roman, briljantno zamišljen mozaik ljubavi i tragedije. – Ian McEwan

Jedan od najboljih romana u posljednjih deset godina. – Vincenzo Mollica

Sandro Veronesi, rođen u Firenci 1959. godine, talijanski je romanopisac, esejist i novinar. Nakon što je diplomirao arhitekturu na Sveučilištu u Firenci, odlučio se za spisateljsku karijeru. Objavio je svoju prvu knjigu u dobi od 25 godina, zbirku poezije (Il resto del cielo, 1984.) koja mu je ostala jedini pothvat u pisanju stihova. Ono što je uslijedilo uključuje devet romana, tri knjige eseja, jedan kazališni komad, brojne uvode u romane i esejske zbirke, intervjue, scenarij i televizijske programe. Roman "La forza del passato" (2000.) osvojio je nagradu Viareggio i nagradu Campiello te poslužio kao predložak za istoimeni film. Njegov roman "Tihi kaos" (Caos calmo, 2005.) preveden je na 20 jezika i osvojio je najprestižniju talijansku književnu nagradu, Strega te nagrade Prix Femina i Prix Méditerranée te je ekraniziran u režiji Antonella Grimaldija. Roman "Kolibrić" (Il colibrì, 2019.) također je osvojio nagradu Strega, čime je Veronesi postao tek drugi autor u povijesti te nagrade kojem je uspjelo to priznanje osvojiti dva puta.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.