„Kada bih ja u ljudima vidio ono što vidim u moru, bio bih poput našeg zapovjednika, bio bih čarobnjak. Ali ja u ljudima nikada ništa ne vidim: zloća, laž, nečista savjest, svaki me put iznova zateknu nespremnog. Na moru, naprotiv, vidim, čak i kada je mrkli mrak kao večeras. A večeras sam na moru ugledao naš plijen. Možda je puka sreća, možda je slučajnost, ali brod koji smo tražili ugledao sam ja. Postavili su me na promatrački položaj baš kad mi je trebala završiti smjena i oči su mi se same od sebe sklapale, poslali su me sa Siragusom, koji je iz Minea, dolje na Siciliji, pa kad govori ništa ga čovjek ne razumije, tako da se s njim ne može ni brbljati. Glavni kormilar Marcon rekao mi je nešto na svom dijalektu, na venecijanskom, a to se isto ništa ne razumije, ali smisao je bio: 'Ti ćeš ga, Morandi, vidjeti. Ti imaš dobro oko.' To je bilo dovoljno da živnem, više nego osam sati sna. 

Iako to zapravo nema nikakve veze s okom jer more promatramo dalekozorom, a ne golim okom; riječ je baš o tome da treba znati gledati na moru. Kod kuće sam s površine vidio ribe, da ih mogu uloviti rukom, vidio sam barčice u oluji, da ih mogu izvući na obalu. Vidio sam ljude koji samo što se nisu utopili, da ih spasim. Netko uspijeva izdaleka vidjeti životinje, čak i na planini, gdje ja ne vidim ni ono što je očito: 'Gle, kozorog!' 'Gdje?' 'Kod onog vrha!' 'Kojeg vrha?' 'Onog iznad provalije!' 'Koje provalije?' 'One desno od vododerine!' 'Koje vododerine?'... Na moru, naprotiv, sve vidim. Ali, razumljivo, moram i ja biti na moru, svud oko mene mora biti hučanje mora, njegov miris, valovi, pjena koja sve moči kao večeras; drugima to smeta, meni ne. Zato sam večeras ja ugledao brod koji smo tražili.“ (ulomak iz romana)

„Zapovjednik“ je povijesni roman smješten u doba Drugoga svjetskog rata koji se temelji na istinitoj priči. Godine 1940. talijanski mornarički časnik i zapovjednik podmornice Salvatore Todaro oglušio se o njemačke naredbe i upustio se u akciju spašavanja neprijateljske posade na Mediteranu. Todarova je podmornica potopila neprijateljski belgijski trgovački brod, no nakon toga spasila je od utapanja njegovih 26 članova posade. Brod treba potopiti, pogledati smrti u oči, smrti svojih neprijatelja i vlastitoj, i tada zapovjednik donosi sudbonosnu odluku, sposobnu rastjerati tamu noći. Jer tijela što plutaju morem za njega nisu neprijatelji, nego brodolomci.

Na ovu je priču autore potaknula migrantska kriza koja već godinama potresa jug Italije, a naročito neadekvatan odgovor talijanskih vlasti. Po istoimenoj priči snimljen je i film u režiji Edoarda De Angelisa.

Edoardo De Angelis rođen je u Napulju 1978. godine. Prvi film "Mozzarella Stories" snimio je 2011. Redatelj je, scenarist i producent filmova "Perez" iz 2014. i "Nerazdvojne" (Indivisibili) iz 2016. Dobitnik je pet nagrada Nastro d’Argento i šest nagrada David di Donatello. Roman "Porok nade" objavio je 2018. i prema njemu snimio istoimeni film, koji je osvojio nagradu publike na Festa del Cinema u Rimu kao i nagradu za najboljeg redatelja i najbolju glavnu glumicu na Međunarodnom filmskom festivalu u Tokiju, jednu nagradu David di Donatello, dvije Ciak d’Oro i tri Nastro d’Argento. Za televiziju je 2020. – 2021. snimio serijal od tri filma prema komedijama Eduarda De Filippa, a 2022. režirao je televizijsku seriju od šest epizoda prema romanu Elene Ferrante "Lažljivi život odraslih".

Sandro Veronesi, rođen u Firenci 1959. godine, talijanski je romanopisac, esejist i novinar. Nakon što je diplomirao arhitekturu na Sveučilištu u Firenci, odlučio se za spisateljsku karijeru. Objavio je svoju prvu knjigu u dobi od 25 godina, zbirku poezije (Il resto del cielo, 1984.) koja mu je ostala jedini pothvat u pisanju stihova. Ono što je uslijedilo uključuje devet romana, tri knjige eseja, jedan kazališni komad, brojne uvode u romane i esejske zbirke, intervjue, scenarij i televizijske programe. Roman "La forza del passato" (2000.) osvojio je nagradu Viareggio i nagradu Campiello te poslužio kao predložak za istoimeni film. Njegov roman "Tihi kaos" (Caos calmo, 2005.) preveden je na 20 jezika i osvojio je najprestižniju talijansku književnu nagradu, Strega te nagrade Prix Femina i Prix Méditerranée te je ekraniziran u režiji Antonella Grimaldija. Roman "Kolibrić" (Il colibrì, 2019.) također je osvojio nagradu Strega, čime je Veronesi postao tek drugi autor u povijesti te nagrade kojem je uspjelo to priznanje osvojiti dva puta.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.