“Urania”, roman u devet knjiga i šest svezaka na više od 2000 stranica, jedan je od najfascinantnijih projekata suvremene hrvatske književnosti. Luka Bekavac u svom četvrtom romanu nastavlja graditi fikcionalni svijet započet u prethodnim knjigama (Drenje, Viljevo, Policijski sat, Galerija likovnih umjetnosti u Osijeku). “Urania” međutim zahvaća mnogo širi prostor i u smislu priče i u smislu književnih postupaka: Osijek je još pažljivije i detaljnije ispisan, ovoga puta smješten u neke paralelne 1970-e i 1980-e, dok materijal uključen u roman obuhvaća raspon od čiste dokumentarnosti do potpune fantastike.

Luka Bekavac već prepoznatljivo kombinira popularne žanrove i formalne inovacije. U središtu “Uranije” osam je glavnih likova, a tijekom nekoliko godina njihova života i rada unutar zamršene mreže poslovnih i umjetničkih projekata, prijateljskih i obiteljskih veza, istražuje se niz neobjašnjenih, potencijalno paranormalnih zbivanja. Možda u svemu postoji i neka skrivena instancija koja ih drži pod određenim tipom nadzora ili prijetnje, jer – kako je najavljeno već na prvim stranicama – neki od njih neće doživjeti kraj priče.

“Urania” se čita i promatra na više razina, kao priča i kao objekt. Stranice romana prostor su odigravanja kompleksne radnje, ali i testiranja pragova čitljivosti na svim razinama – sadržajnoj, konceptualnoj, optičkoj... Na desnim stranicama pratimo središnju priču romana dok je na lijevima analiza te priče, oblikovana kao kombinacija filološkog pristupa, strojnog jezika, uredničkog komentara te zagonetnih i potencijalno neodgonetljivih “slučajnih” znakova. Međutim, sva ta stilska rješenja nisu uvedena u tekst bez razloga, nego predstavljaju dio same priče – nešto što iz nje proizlazi, dijelom je i objašnjava, te u konačnici pojačava napetost i izravno uključuje čitatelja u proces detekcije.

“Urania” je znanstvena fantastika, postmodernistički eksperiment, korporativni horor ili triler, dekonstrukcija povijesnog romana, ali prije svega revolucionaran roman o mogućim svjetovima, umreženim sudbinama i izgradnji drugačije budućnosti.

Luka Bekavac rođen je 1976. u Osijeku. Diplomirao je komparativnu književnost i filozofiju te doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje od 2006. radi na Odsjeku za komparativnu književnost. Objavljivao je autorske tekstove i prijevode u časopisima Zarez, Tvrđa, Quorum (član uredništva 2004.–2006.), Gordogan, Frakcija, Književna revija, 15 dana, Akt, Književna smotra, Umjetnost riječi, Filozofska istraživanja i Performance Research te u emisijama Trećega programa Hrvatskog radija i Radija 101.

Njegov prvi roman "Drenje" (Zagreb, 2011.) bio je nominiran za niz regionalnih književnih nagrada. Drugi roman "Viljevo" dobio je Nagradu Janko Polić Kamov Hrvatskog društva pisaca za 2014. godinu, nagradu Europske unije za književnost 2015. te Nagradu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za 2014. za područje književnosti. Roman "Policijski sat", objavljen 2015., dobio je Nagradu Josip i Ivan Kozarac 2016. za knjigu godine u području književnosti.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.