Čekamo u redu u pošti, kod frizera, u trgovačkom centru; šetamo psa, sami ili u društvu nenadano pronađenog srodnika; promatramo one drugačije odjeće, različitih pogleda i jezika, one druge boje kože, ponekad suviše svijetle, ponekad suviše tamne. Vozimo se javnim prijevozom po gradu tako nalik na naš, ili vlakom bježimo iz njega, a onda i iz zemlje u kojoj smo rođeni. Novim očima znatiželjno i začuđeno gledamo ljude koje susrećemo svakoga dana: krhku umirovljenicu kako agresivno u trolejbusu napada djevojku u crvenim hlačama koja čita (!), jer sigurno je strankinja; dobru staru tetu koja je cijeli svoj život teško radila, ali ima problem s Romima; ljubaznog taksista koji se jako trudi u prometnoj špici dovesti nas na odredište, no nikako mu nije jasno zašto sve te imigrante i beskućnike ne stave pod šator i puste plin. Brojni su ti Drugi...

Pedeset priča, pedeset ključeva za čuvstveno, intuitivno i kritičko razumijevanje mađarske (i svoje) svakodnevice, riječi koje bez premišljanja izgovaramo, misli koje ponekad uspijemo ne izgovoriti. Empatijom, umijećem da ne sklizne u sentimentalnost i poigravanjem stereotipima Krisztina Tóth zbirkom priča “Panterin sjaj” otvara vrata iza kojih, mislili smo, nema ničeg više. Maestralno hvata trenutke života, pokreće emocije, a onda ih izvrne, te nam pokaže da ni mi nismo nevini u nepravdama ovoga svijeta.

***

Panterin sjaj naslov je koji plijeni pažnju, ali i zavarava svojom poezijom jer podiže očekivanja u smjeru prikaza ljepote, veličanstvenosti, snage i slobode. Sve do naslovne kratke priče na kraju zbirke, lebdi pitanje kako je ta divlja i samodopadna životinja zakoračila u prijestolnicu i u tekstualni svijet Krisztine Tóth. Možda kao Rilkeova pantera, lišena svog prirodnog staništa? – kortarsonline.hu

Stvarnost naših dana pulsira u gotovo svakom retku ovih kratkih priča. Ta stubišta, podvožnjaci, trolejbusi, trgovi, pošte, podstanari i stanovi u kvartovima ovdje, u srcu Europe – to su naši domaći, dobro poznati životni prizori. – književni časopis Kiša (Eső)

Krisztina Tóth (Budimpešta, 1967.) jedna je od najcjenjenijih mađarskih pjesnikinja, prozaistica i prevoditeljica. Objavila je niz zbirki poezije, nekoliko zbirki kratkih priča i knjiga za djecu te roman "Akvárium", koji je ušao u uži izbor njemačke nagrade Internationaler Literaturpreis 2015. Dobitnica je mnogih prestižnih nagrada, a njezina su djela prevedena na više od petnaest jezika, uključujući njemački, francuski, engleski, poljski, finski, švedski, češki i španjolski. Na hrvatskom je jeziku objavljena njezina zbirka priča "Pixel" (Naklada Jurčić, 2017.). Živi u Budimpešti gdje, osim što se bavi pisanjem, vodi spisateljske i prevoditeljske seminare. Istaknuta je prevoditeljica beletristike, dječje književnosti i poezije s francuskog jezika.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.