U siječnju 2000. godine Peter Esterhazy otkrio je da je njegov otac, kojem je upravo podigao literarni spomenik u svom netom završenom remek-djelu "Harmoniji caelestis", bio špijun mađarske komunističke tajne službe. Sa zadivljujućom hrabrošću Peter se Esterhazy suočio s kompromitirajučim materijalima o svom ocu i o tom iskustvu napisao svojevrstan pridodatak "Harmoniji" – "Poboljšano izdanje".

S mnogo humora, samoironije, ali nadasve žalosti Peter Esterhazy je opisao to tragično i traumatično iskustvo. Otac, neokaljana figura piščeve mladosti, koji ga je stvorio i odredio kao pisca, u dokumentima se razotkriva kao najobičniji špicl. Vrbovan 1957. do svoga je umirovljenja 1980. pod kodnim imenom Csanadi redovito pisao izvještaje tajnoj policiji. Roman "Poboljšano izdanje jasnije nego li bilo koji dokument otkriva sav užas i strepnje življenja pod komunizmom, sve pore društva i obitelji u koje se uvukla partija i koje je nemilosrdno razgrađivala.

Uza sve to "Poboljšano izdanje" svojom literarnom vrijednošću nadilazi osobnu tragediju. Prepun tuge i boli roman pokazuje kako se teško suočiti sa sobom i svojom prošlošću, ali da je to moguće, da se može doživjeti pročišćenje i pri tom ne ostati uprljan sačuvaši ljubav prema ocu.

Péter Esterházy rođen je 1950. u Budimpešti u jednoj od najstarijih mađarskih aristokratskih obitelji. Po završetku studija matematike i prirodnih znanosti jedno je vrijeme radio kao sistem-inženjer, a od 1978. djeluje kao slobodni pisac. Danas je jedan od najznačajnijih i najprevođenijih suvremenih mađarskih pisaca. Prvu knjigu, eksperimentalni vijenac kratkih priča "Fancsikó i Pinta" objavio je 1976., a nakon nje slijedi čitav niz romana, knjiga priča i eseja, među kojima valja istaknuti romane "Roman o proizvodnji", "Pomoćni glagoli srca", "Mala mađarska pornografija", "Hrabalova knjiga"), "Pogled grofice Hahn-Hahn – Dunavom nizvodno", te zbirku kratkih proznih fragmenata "Žena". Njegovo bez sumnje najznačajnije i najzahtjevnije djelo je roman "Harmonia caelestis", za koji je dobio i najveća priznanja. Nakon što je u mađarskom arhivu otkrio da mu je otac bio suradnik mađarske tajne policije napisao je nastavak svojeg najznačajnijeg djela "Harmonie caelesits" – "Poboljšano izdanje".

Njegova djela do sada su prevedena na više od dvadeset jezika. Nagrađen je nizom međunarodnih književnih nagrada, između ostalih Nagradom Sándor-Mária, Vilenicom i Herderovom nagradom, nagradom Premio Grinzane Cavour i Mirovnom nagradom njemačkih nakladnika i knjižara.

Péter Esterházy (14. travnja 1950. - 14. srpnja 2016.) rođen je u Budimpešti u jednoj od najstarijih mađarskih aristokratskih obitelji. Završio je gimnaziju u Budimpešti u jednoj od rijetkih nezatvorenih crkvenih škola u Mađarskoj. Po završetku studija matematike i prirodnih znanosti jedno je vrijeme radio kao sistem-inženjer, a od 1978. djeluje kao slobodni pisac. Danas spada među najznačajnije i najprevođenije suvremene mađarske pisce.

Prvu knjigu, eksperimentalni vijenac kratkih priča "Fancsikó i Pinta" (Fancsikó és Pinta) objavio je 1976, a nakon nje slijedi čitav niz romana, knjiga priča i eseja, među kojima valja istaknuti "Roman o proizvodnji" (Termelési regény) iz 1979. Tim svojim prvim parodičnim i satiričnim romanom o socijalističkom realizmu stekao je brojne poklonike u Mađarskoj. Slijedi iznimno uspješan i prevođen roman "Mala mađarska pornografija" (Kis magyar pornográfia) 1984. u kojem se miješaju esejistički pasaži s anegdotama i osobnim refleksijama o životu pod komunizmom. "Hrabalova knjiga" (Hrabal könyve) iz 1990. roman je o ženi koja vodi imaginarni dijalog s najvažnijim srednjoeuropskim piscem druge polovice 20. stoljeća, Čehom Bohumilom Hrabalom Roman o srednjoj Europi "Pogled grofice Hahn-Hahn. Dunavom nizvodno" (Hahn-Hahn grófnő pillantása. Lefelé a Dunán) iz 1991. i zbirka 97 kratkih proznih fragmenata "Žena" (Egy nő) iz 1995. govore o odnosu žene i pripovjedača.

Njegovo bez sumnje najveće i najzahtjevnije djelo je roman "Harmonia caelestis" (2000.), o povijesti Srednje Europe i obitelji Esterházy, za koji je dobio i najveća priznanja. Knjiga je dobila i literarni nastavak nakon što je Esterházy saznao da je njegov otac bio špijun komunističke tajne službe. Njegova djela do sada su prevedena na više od dvadeset jezika. Nagrađen je nizom međunarodnih književnih nagrada i priznanja, između ostalih Nagradom Sándor-Mária, Vilenicom i Herderovom nagradom.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.