U svome najnovijem romanu "Ništa od umjetnosti" Péter Esterházy iznova, ali sasvim drugačije, inovativno i s puno vrckavoga humora ispisuje možda najbolje stranice o nogometu u suvremenoj književnosti, no jednako tako i novu, drugačiju posvetu majci, koju je u knjizi oživio i od nje stvorio jedan od onih likova koje pamtimo cijeli život.

To je majka koja je zaljubljena u nogomet, ne boji se ničega, razgovara s nogometnim velikanima, bez srama nosi lude šešire, ona je prava žestoka navijačica, koja obožava svoj klub i, još više, svoje sinove.

"Ništa od umjetnosti" roman je o ljubavima, ispisan strastveno i bez zadrške. Péter Esterházy govori o najdubljim i najjačim emocijama bez patetike te nam stalno, i u najtežim trenucima, kada nam već naviru suze, nudi smiješak, veselje pripovijedanja i čitanja.

***

Péter Esterházy rođen je 1950. u Budimpešti u jednoj od najstarijih mađarskih aristokratskih obitelji. Završio je gimnaziju u Budimpešti u jednoj od rijetkih nezatvorenih crkvenih škola u Mađarskoj. Po završetku studija matematike i prirodnih znanosti jedno je vrijeme radio kao sistem-inženjer, a od 1978. djeluje kao slobodni pisac. Danas spada među najznačajnije i najprevođenije suvremene mađarske pisce.

Prvu knjigu, eksperimentalni vijenac kratkih priča "Fancsikó i Pinta" (Fancsikó és Pinta) objavio je 1976, a nakon nje slijedi čitav niz romana, knjiga priča i eseja, među kojima valja istaknuti "Roman o proizvodnji" (Termelési regény) iz 1979. Tim svojim prvim parodičnim i satiričnim romanom o socijalističkom realizmu stekao je brojne poklonike u Mađarskoj. Slijedi iznimno uspješan i prevođen roman "Mala mađarska pornografija" (Kis magyar pornográfia) 1984. u kojem se miješaju esejistički pasaži s anegdotama i osobnim refleksijama o životu pod komunizmom. "Hrabalova knjiga" (Hrabal könyve) iz 1990. roman je o ženi koja vodi imaginarni dijalog s najvažnijim srednjoeuropskim piscem druge polovice 20. stoljeća, Čehom Bohumilom Hrabalom.

Njegovo bez sumnje najveće i najzahtjevnije djelo je roman "Harmonia caelestis". Numerirane rečenice iz povijest obitelji Esterházy, 2000, za koji je dobio i najveća priznanja. Knjiga je dobila i literarni nastavak nakon što je Esterházy saznao da je njegov otac bio špijun komunističke tajne službe. Njegova djela do sada su prevedena na više od dvadeset jezika. Nagrađen je nizom međunarodnih književnih nagrada i priznanja, između ostalih Nagradom Sándor-Mária, Vilenicom i Herderovom nagradom.

Péter Esterházy (14. travnja 1950. - 14. srpnja 2016.) rođen je u Budimpešti u jednoj od najstarijih mađarskih aristokratskih obitelji. Završio je gimnaziju u Budimpešti u jednoj od rijetkih nezatvorenih crkvenih škola u Mađarskoj. Po završetku studija matematike i prirodnih znanosti jedno je vrijeme radio kao sistem-inženjer, a od 1978. djeluje kao slobodni pisac. Danas spada među najznačajnije i najprevođenije suvremene mađarske pisce.

Prvu knjigu, eksperimentalni vijenac kratkih priča "Fancsikó i Pinta" (Fancsikó és Pinta) objavio je 1976, a nakon nje slijedi čitav niz romana, knjiga priča i eseja, među kojima valja istaknuti "Roman o proizvodnji" (Termelési regény) iz 1979. Tim svojim prvim parodičnim i satiričnim romanom o socijalističkom realizmu stekao je brojne poklonike u Mađarskoj. Slijedi iznimno uspješan i prevođen roman "Mala mađarska pornografija" (Kis magyar pornográfia) 1984. u kojem se miješaju esejistički pasaži s anegdotama i osobnim refleksijama o životu pod komunizmom. "Hrabalova knjiga" (Hrabal könyve) iz 1990. roman je o ženi koja vodi imaginarni dijalog s najvažnijim srednjoeuropskim piscem druge polovice 20. stoljeća, Čehom Bohumilom Hrabalom Roman o srednjoj Europi "Pogled grofice Hahn-Hahn. Dunavom nizvodno" (Hahn-Hahn grófnő pillantása. Lefelé a Dunán) iz 1991. i zbirka 97 kratkih proznih fragmenata "Žena" (Egy nő) iz 1995. govore o odnosu žene i pripovjedača.

Njegovo bez sumnje najveće i najzahtjevnije djelo je roman "Harmonia caelestis" (2000.), o povijesti Srednje Europe i obitelji Esterházy, za koji je dobio i najveća priznanja. Knjiga je dobila i literarni nastavak nakon što je Esterházy saznao da je njegov otac bio špijun komunističke tajne službe. Njegova djela do sada su prevedena na više od dvadeset jezika. Nagrađen je nizom međunarodnih književnih nagrada i priznanja, između ostalih Nagradom Sándor-Mária, Vilenicom i Herderovom nagradom.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.